Himzi Krupiću iz Bosanske Krupe ovo je, kaže, jubilarni deseti Marš mira. Znam gdje idem i zašto tu idem, jer prošli smo slične golgote – njegove su riječi.
“Samo taj trenutak kad se ulazi u Potočare, ne postoji čovjek koji može riječ progovoriti”
“Da budem iskren, ne znam šta bi bilo toliko korisno ta tri dana da radimo, osim što sam ovdje i ne znam uopšte ljudi koji imaju slobodnog vremena da ne dođu da se ne poklone ovim žrtvama i ne prožive ovo što mi živimo. Jer mi donosimo srce Krajine ovamo. Pravimo razmjenu mišljenja s drugim borcima iz Sarajeva, Srebrenice, Žepe, iz cijele naše BiH, i to je nešt što nosimo sa sobom i ja mislim da i dušu čistimo ovdje”, rekao je Krupić.
Iskustva koja nosi s Marša mira kaže u riječi ne može pretočiti. To se mora preživjeti, da bi se shvatilo, pojašnjava Himzo.
“Samo taj trenutak kad se ulazi u Potočare, ne postoji čovjek koji može riječ progovoriti, eto samo to treba doživjeti i zbog tog trenutka ni taj znoj, ni patnja ni suze, ni glad, ni žeđ, ništa nam ne znače”, ističe.
Njegov saputnik Jusuf Salkić kaže da je u deset godina koliko pješači od Nezuka do Potočari, osjećaj isti. Bura emocija zbog svih onih koji su preživjeli golgotu. Ipak tokom cijeloj puta osjeća ponos, kaže, i prelazi nekada staze smrti, a danas mira, kao da ima krila.
“Zaplačem i više nego što treba. Kad idem kroz Kamenicu pa vidim, pročitam kod grobnica, pa piše ovdje ubijeno hiljadu, ovdje ukopano osamsto.
Nezamislivo je da neko može ubiti hiljadu ljudi za jedan dan, za nekoliko sati? To ne može normalan čovjek nikako da zamisli a kamoli da uradi, a to su ti naši komšije dojučerašnje sve uradile”, rekao je Salkić.
Danac Soren 4. godinu pješači s njima
Sve češćim negatorima genocida poručuju: činjenice su neosporne, to je već odavno jasno cijelom svijetu. Dok je Krajišnika, kaže, Srebrenica neće biti zaboravljena.
“Angažujemo omladinu, savjetujemo, predajemo ih, ne lažemo, mi govorimo istinu, i što vidimo na terenu kad se vratimo i šta doživimo”, kazao je Salkić.
Svijest se gradi od najmlađih godina. Stoga je sa samo njih 14 Krupljanka Ella Rekić upravo u ovom timu prvi put na Maršu mira.
“Pozivam sve generacije koje do sada nisu dolazile da obavezno već sljedeći put dođu, jer na taj način nauče još više o genocidu u Srebrenici tako se genocid neće nikada zaboraviti i ovaj narod nikad neće biti zaboravljen i nikad neće biti ostavljen”, kazala je Rekić.
Već četvrtu godinu Krupljani u timu imaju i mladog Danca Sorena, koji ih je slučajno upoznao tokom putovanja kroz Balkan. Četvrtu godinu je na Maršu mira od tada. Prvi put je poveo i djevojku. Prijatelji iz Bosanske Krupe teško su mu pamtili ime, te ga zovu Hamza, na šta se on uredno odaziva. Roditelji ga podržavaju u plemenitom pohodu.
“Kada je riječ o ovome događaju smatraju da je dobro što idem. Moji roditelji su u šezdesetim godinama i oni se sjećaju svega iz vijesti. Svi u Danaskoj koji su njihovih godina se sjećaju šta se desilo u Srebrenici”, rekao je Soren.
I Dancu najteže pada ulazak u Potočare, kada vidi majke kako stoje pored mezara onih koji su njihovi sinovi, muževi, očevi, braća.
Izvor:N1
