Kratka biografija:
Melis Mašić rođen 1989. godne u Bihaću. Završio je srednju školu u Bosanskoj Krupi. Nakon srednje škole želio je studirati slikarstvo na likovnoj akademiji, ali životne prilike odvele su ga u drugom smjeru. Sudjelovao je u radu na više slikarskih kolonija, a dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja za svoj rad i kulturnu djelatnost. Član je likovne kolonije Krušnica. Pored slikarstva bavi se muzikom, video i muzičkom produkcijom i pisanjem pjesma. Izražavao se u različitim tehnikam kao što su na početku bile tempera, grafika, kreda, litografija, a kasnije ulje i akvarel. Danas njegov hiperrealistični stil pomješan sa inpresionizmom i klasikom postao je dio njegovog umjetničkog indentiteta. Na Melisovim slikama čest motiv je rijeka Una i njezina prozirnost koju sika s velikom ljubavlju.
Intervju:
*Kad se probudilo vaše umjetničko stvaranje?
1. Umjetnost mi se počela buditi još u osnovnoj školi. Volio sam crtati, ali nakon što je učiteljica primjetila moj talenat počeo sam se baviti i slikanjem… Kako sam rastao, kroz osnovnu i srednju školu mnogo sam se zanimao za umjetnost i naslikao sam preko 100 svojih umjetničkih djela, usporedbom umjetnički slika od osnovne i srednje škole, primjeti se veliki napredak u mom radu, na šta sam ponosan.
*Koliko slika možete naslikati godišnje?
2. Nijedan umjetnik ne može reći tačan broj slika koji naslika godišnje, da bi slika bila dobro odrađena potrebno je vrijeme i dobro raspoloženje umjetnika, svaka slika traži pažnju i vrijeme kako bi na kraju bila unikatna i imala svoj umjetnički sjaj.
*Postoje razni stilovi slikarstva, koji je vaš stil?
3. Najviše su me privlačili realizam, impresionizam i klasicizam.
*Koji su ti omiljeni slikari, domaći, strani?
4. Omiljeni slikari avarelisti su mi Joseph Zbukić i Dušan Dukarić… Što bi Dušan Sukarić rekao :
” Cijelo majstorstvo slikanja akvarela može se definisati u jednom, da kontrolišete slučajnost, da znate krajni rezultat. To je akvarel ! “
Posebna slika koja mi se dojmila kod njega jeste ” Crveni kišorani” , a kod Josepha Zbukića slika ” Williamstown”.
Izdvojio bih još Camile Pisaro, Monet, Rembranth, a ima ih još…
*Ima te li svoje mjesto na internetu gdje se može pratiti vaš rad?
5. Naravno, tu su facebook stranica, instagram stranica pod mojim imenom, također likovna kolonija Krušnica i njihova zvanična stranica.
*Kako izgleda vaš slikarski dan?
6. Moj slikarski dan ili dan bilo kojeg drugog umjetnika zavisi od raspoloženja samog umjetnika i energije tog dana… Sliku mogu raditi čitav dan, a nekad par sati, sve zavisi koliko je slika komplikovana, na detaljima slike se zadržim dugo kako bi slika na kraju ispala onako kako sam je zamislio… Volim perfekcionizan, ali nema dokaza prema kojima su perfekcionisti uspješniji od neperfekcionista.
* Da li se može živjeti od slikarstva?
7. Od slikarstva kao jedinog posla kod samog umjetnika, u BiH se ne može živjeti, jer je BiH država koja nepridaje mnogo pažnje umjetnosti, nažalost, umjetnici u BiH nisu cijenjeni, više su poniženi od strane drugih ljudi… Ne obazirem se previše na to kao ni drugi umjetnici, jer mi smo sami po sebi posebni i cijenimo svoj rijetki talenat, pa makar se čitav život morali boriti sami da nešto ostvarimo kao slikari.
*Hvala Melise na izdvojenom vremenu za Radio Bosanska Krupa, mnogo sreće u daljem radu!
Hvala vama mnogo, i da iskoristim priliku, a dozvolit ćete mi, da pozovem sve koji vole umjetnost da dođu 15.07. i pogledaju zajedničku izložbu, koju smo organizovali zajedno sa likovnom kolonijom Krušnica, moja malenkost i profesor Ismet Erdić i Elvis Begić, koji će zajedno uz mene izložit svoja autorska djela na Malim Adama u Bosanskoj Krupi. Svi su dobro došli!
