Dan agresije na Bosansku Otoku, pored učenja Fatihe, polaganja cvijeća na šehidsko spomen obilježje u Bosanskoj Otoci u nedjelju, uz prigodne riječi imama Muje efendije Ćehića, obilaska mezarja poginulih bosanskootočkih boraca u naseljima u okolini Bosanske Otoke, obilježen je i ove godine i učenjem tevhida na mezarju Solile Jezerskom, u ponedjeljak, gdje se nalaze mezarja najviše poginulih boraca 511.slavne brdske brigade (uz mezarje Ometaljka u Pištalinama ). Pred duše bosanskohercegovačkih šehida, 503 pripadnika 511. slavne, na šehidskom mezarju „Solile“ u Jezerskom, u ponedjeljak je proučen Jasin i dova. U Bosanskoj Otoci, prisutnima se obratio imam Gradske džamije Otoka Mujo efendija Ćehić i rekao:
“Ovo je tradicionalni obilazak. Dakle, svake godine mi obilazimo dan prije Dana agresije na Bosansku Otoku. Dakle, dan prije 27. maja u popodnevnim satima, odnosno, prije akšama, obiđemo šehidsko mezarje od Centralnog spomen obilježja u Voloderu gdje su poginule prve žrtve agresije. Zatim u Baštri, Pod Plavnom, Žegaru, na Redku i Ljusini. Jednostavno, pokušavamo na taj način otrgnuti od zaborava čast i teško vrijeme u kojem smo se borili za ovu slobodu koju trebamo da ostavimo u amanet generaciji koja dolazi sad poslije nas. Žao mi je samo što u ovom obilasku nema omladine. Sve je manje omladine. Moramo polahko, mi iz moje generacije, dakle, pripadnici Armije, Patriotske lige, Teritorijalne odbrane, Ministarstvo unutrašnjih poslova… Moramo polahko prenositi amanet, čuvanje sjećanja, amanet domovine, amanet čuvanja vjere, čuvanje naših munara, čuvanje naših ezana, svih bogomolja općenito, čuvanje slobode svakog čovjeka. Moramo prenijeti taj amanet budućoj generaciji. Zašto kažem svih ostalih? Zato što mi smo Armija Republike Bosne i Hercegovine. Zemlje, u čije su to vrijeme simbol bili ljiljani, a ljiljani su simbolizirali više naroda, zajedništvo, slogu i borbu za jedinstvenu državu Bosnu i Hercegovinu. Sloboda u kojoj sada živimo je u stvari sama po sebi je već razlog više vama u mladim generacijama da polahko od nas preuzmete obavezu obilaska šehitluka.”
Prethodno su porodice, rodbina, prijatelji i saborci obišli mezarja više od 200 boraca i starješina od kojih je većina prije agresije svojim mjestom stanovanja gravitirala Bosanskoj Otoci.
Cvijeće na portal sa imenima poginulih boraca i starješina, te na turbe komandanta Mirsada Crnkića, položile su delegacije Općine Bosanska Krupa i boračkih organizacija.
U knjizi uvaženog profesora dr. Muje Begića „Bosanska Krupa-porušeni grad“ za početak agresije na Bosansku Otoku piše i ovo:
„Nakon zauzimanja dijela Bosanske Krupe i naselja koja su bila u okruženju, svakodnevno su vršeni napadi na Bosansku Otoku. Uprkos svakodnevnim napadima tokom mjeseca maja 1992. godine, pripadnici TO RBiH uspjeli su odbraniti Bosansku Otoku. „Preko mjesec dana držimo utvrđene linije na brdima iznad Otoke.“ „Prvog dana, u agresorskoj akciji učestvovala je redovna vojska bivše JNA. Kasnije sam saznao da su to, većinom bili pripadnici jedne jedinice iz Valjeva. Bili su tu i ’Beli orlovi’ sa crvenim beretkama i četničkim znamenjem. …..Kako su srpske snage zauzele lijevu obalu rijeke Une u Bosanskoj Otoci, jedan od preživjelih svjedoka navodi: „(…) Devet sati ujutro, počinju kao nikad ranije padati granate jedna za drugom. Otkud im tolike? Na stotine ih oru oko nas, ali i po Otoci, Voloderu….Zalegli smo i čekamo. Na putu od Buševića ide borbeno vozilo, kamioni, a okolna brda su kao što do tada vidjesmo u filmovim. Vojska, opremljena u borbenom rasporedu sa svih strana idu prema nama. Pucalo se sa svih strana na naše položaje i naređeno je povlačenje na lijevu obalu Une. Posljednja grupa sa Stražbenice je sišla i moli civile da napuste kuće, te da idu na lijevu obalu Une. Sve lađe su na lijevoj obali Une, te posljednja grupa među kojom sam ostao bez lađe moraće plivati. Ostali smo nas petorica, valjda kao svjedoci teške sudbine civila koji su ostali.“ Da 27. maja 1992. godine pripadnici odreda TO Otoka aktivno su pružali otpor agresoru i organizovali odbranu, kao i zaposjedali i držali vrlo važnu otpornu tačku Stražbenica i Bratića Brdo. U tom periodu odredi Krupa-Općina i Krupa-Grad organizuju aktivnu odbranu na lijevoj obali rijeke Une.“
Tevhidu, učenju jasina i dove , kao i svake godine prisustvovao je veliki broj stanovnika i imama sa područja cijelog Grada, a organizatori, Udruženje šehida Grada Bosanska Krupa, uz partnerstvo sa Općinom i suradnju sa Medžlisom islamske zajednice je za sve prisutne obezbijedilo i autobuski prijevoz. Agresija na Bosansku Otoku počela je mjesec dana nakon agresije na Bosansku Krupu. Prve kuće zapaljene su u selima na desnoj obali Une, u vrijeme dok su radnici, mještani, bili za mašinama u fabrikama, a njihove porodice u snu. Lopatama i lovačkim puškama bez ikakve organizacije Otočani su krenuli u odbranu svojih porodica i imovine, krenuli su na desnu obalu Une. U toj borbi život je izgubilo preko stotinu boraca Bosanske Otoke.
Radio Bosanska Krupa/Erna Redžić
