U okviru projekta „Inkluzijom do napretka“, Udruženje „Lan“ iz Bihaća, u partnerstvu sa Secours populaire Seine-et-Merne iz Francuske, a u saradnji sa Vijećem mladih Bosanska Krupa, realiziralo je aktivnost „Antistres vikend“ koja je podrazumijevala dvije radionice namijenjene učenicima osnovnih i srednjih škola s područja grada Bosanska Krupa.
Riječ je, kako za Radio Bosanska Krupa ističe Alma Remić, trener-edukator pri Udruženju „Lan“, o projektu koje Udruženje, zajedno sa Secours populaire, sprovodi u Bihaću, Bosanskoj Krupi i Bosanskom Petrovcu . Radionice su, objašnjava Remić, osmišljene s ciljem pružanja tehnika i alata za smanjenje stresa, uz zabavne aktivnosti koje promoviraju zdravlje i dobrobit djece i mladih, ali i isticanje važnosti i značaja inkluzivnih procesa u Bosni i Hercegovini.
Na samom početku radionica bitno je da se uspostavi ugodna atmosfera te da se učesnici osjećaju opušteno i slobodno govoriti o vlastitim emocijama i načinom na koji se sami suočavaju s njima. Cilj radionice jeste da se, kroz dijalog i tehniku crtanja, prepoznaju i verbaliziraju različite emocije, naročito stres pri čemu ćemo doći do zaključka šta je stres, kako se on manifestira i, u konačnici, a što je najbitnije, i kako se suočiti i prevazići stresne situacije. S druge strane, nužno je da učesnici, tokom radionica, osvijeste neophodnost i značaj inkluzije za dobrobit društva što bi značilo da shvate značaj svih članova socijalne zajednice bez obzira na etnicitet, spol, rasu ili slično u procesu ne samo prevazilaženja različitih problema s kojima se suočavaju djeca i mladi, kao što je, između ostalih stres, nego i u razvoju zajednice u cjelini, rekla je Alma Remić.
Naglašavajući da djeca i mladi u Bosanskoj Krupi, ali i u Bosni i Hercegovini uopće, nemaju često priliku da pričaju o stresu, uzorcima i manifestacijama, te načinima prevazilaženja stresa kod mladih, a, naročito, kod djece, Ismet Bešić, predsjednik Vijeća mladih Bosanska Krupa ističe da užurbano vrijeme u kojemu živimo često ograničava bavljenje ne samo ovom problematikom nego i drugim problemima koji dotiču djecu i mlade, a koji se nerijetko banaliziraju. Sam pojam stresa u društvu je poznat. Međutim, mi kao društvo često nismo spremni preuzeti inicijativu, ponekad možda nismo ni dovoljno svjesni problema koje stres nosi sa sobom. Kada govorimo o djeci i mladima, ta banalizacija i ignoriranje stresa kod ovog dijela društva može dovesti do toga da i sama djeca, odnosno mladi i sami počnu banalizirati i ignorirati vlastite emocije, uključujući i stres što, dugoročno, svakako može predstavljati problem.
Učešće u radionicama uzelo je 30 učesnika. U razgovoru s njima, evidentnom je postala činjenica da je stres kod djece i mladih svakodnevna pojava, uzrokovana diferentnim faktorima. Ipak, od svakodnevnih stresora čini se da kod djece osnovnoškolskog uzrasta, prevashodno učenika razredne nastave, prednjači škola i školska postignuća, a kod mladih kako škola tako i položaj u društvu i među vršnjacima. Drugim riječima, glavni izvori stresa djece i mladih jesu upravo različita očekivanja njih samih, vršnjaka, ali i odraslih (roditelja, porodice, nastavnika i sl.) koja među djecom i mladima kreiraju sliku onoga ko su oni naspram drugih, kakvi bi trebali/morali biti i šta u životu trebaju postići. U tom smislu, strah od neispunjavanja različitih (samo)uspostavljenih očekivanja, postaje ključnim stresorom djece i mladih.
Djeca i mladi su dvije najosjetljivije skupine populacije koje su u neprestanom razvoju. U cilju njihova neometana psihofizičkog razvoja nužno je pravovremeno i primjereno suočavanje i prevazilaženje stresnih situacija. Djeca, kaže Alma Remić, često ne znaju prepoznati određene emocije niti znaju iskazati da se suočavaju sa stresom. Drugim riječima, oni, u stresnim situacijama, ne mogu konkretizirati i verbalizirati ono što trenutno osjećaju. Upravo su na tom aspektu fokusirane i ove radionice. Ključno je da djeca prepoznaju i osvijeste određene emocije, naročito stres, i da nauče kako s njima upravljati. Klljučan faktor u prevazilaženju stresa kod djece i mladih, naglašava Remić, ima društvena sredina u kojoj žive, prevashodno roditelji, porodica, ali i prosvjetni radnici koji najprije trebaju prepoznati stres kod djece i mladih, a, potom i pravovremeno i prikladno reagirati što bi uključivalo prepoznavanje i definiranje primarnog stresora, ali i mogućnosti njegova prikladnog rješavanja. Ipak, u kontekstu pretjerane protektivnosti prevashodno roditelja spram djece, Remić ističe da je nužno djeci dozvoliti da se suoče sa stresom jer ih to, u biti, i priprema za život za kojeg, kako kaže, nikad ne znamo šta će nam donijeti.
Azra Ičanović
