U Maloj sali Doma kulture sinoć je održana promocija knjige Mladić sijede kose autorice Almire Mehić, zbirke kratkih priča koja, nastala u okviru specifične poetike bosanskohercegovačkoga (anti)ratnog pisma, čitalačkom auditoriju donosi priče o iskustvu posljednjeg bosanskohercegovačkog rata.
- ostajući jednom od temeljnih preokupacija bosanskohercegovačke književnosti od 90-ih godina naovamo, trauma rata uvijek se iznova potvrđuje kao jedno od ključnih mjesta kulturne identifikacije na bosanskohercegovačkom kulturnom prostoru i, u tom kontekstu, narativno uobličenje te traume ostvaruje se ne samo kao pokušaj individualno-kolektivnog suočavanja s tom traumom – ono postaje moralnom obavezom i mehanizmom izgradnje i očuvanja kulturnog pamćenja kao osnova identiteta zajednice.
“Ovakve priče nikada neće biti završene. Ovom knjigom sam željela da zaokružim tu ratnu tematiku. Međutim, kako stvari sada stoje, najvjerovatnije da neću, da ću nastaviti. Izrazito je emocionalno pisati o tome. Svako se s tim dijelom naše prošlosti nosi na drugačiji način – onako kako može i kako zna”, rekla je Almira Mehić, ističući da se ovakve i slične priče moraju sačuvati od zaborava.
Ostvarena kao literarno svjedočanstvo o ratnim dešavanjima, zbirka kratkih priča Mladić sijede kose Almire Mehić utemeljuje se, pritom bez udaljavanja od historijskih činjenica, na pojedinčevom iskustvu ratne apokalipse kojom on, na koncu, biva permanentno određen. I upravo u tom usmjerenju zbirke na pojedinačno, lično i intimno iskustvo, kroz koje, ipak, čitamo kolektivnu bošnjačku tragediju i traumu, promotor knjige, general Emir Kliko vidi njenu najveću vrijednost. Nauka će nam ponuditi činjenice, djela kao što je Mladić sijede kose Almire Mehić, te će činjenice humanizirati i intimizirati:
“Ova knjiga nam pokazuje da nisu samo oni koji su bili u borbi, na liniji, u uniformi i s puškom osjetili tegobe rata, nego da je to osjetila i majka, supruga, kćerka, svako onaj koji je ispraćao na liniju nekog člana porodice, da su to osjetila i školska djeca, pa čak i jednogodišnje dijete koje u tom trenutku nije znalo ni da postoji, a kojega su ratna dešavanja trajno obilježila. Vrijednost ove knjige, i ovakvih knjiga uopće, upravo je u tome da te ljudske, istinite i intimne priče prenose budućim generacijama”, rekao je Kliko, naglašavajući značaj čitanja i razumijevanja ovakvih sadržaja u kontekstu percepcije vlastitog životnog iskustva.
Da su vrijednosti djela kao što je Mladić sijede kose autorice Almire Mehić, koja aktivno sudjeluju u procesu konstrukcije i očuvanja kulturnog sjećanja, prepoznali i građani Bosanske Krupe, potvrđuje i izuzetan odaziv na promociju. U do posljednjeg mjesta ispunjenoj Maloj sali Doma kulture sinoć se, tako, nije govorilo samo o još jednoj knjizi. Govorilo se o iskustvu kojeg još uvijek živimo, o ljudima čije priče ne smiju ostati bez glasa i o sjećanju koje ne smije biti prepušteno zaboravu.
Azra Ičanović
