U prisustvo boraca 511. Slavne brdske brigade, ratnih vojnih invalida, porodica šehida i poginulih boraca, delegacija, te mnogobrojnih građana, u subotu je dostojanstveno obilježena 31. godišnjica oslobođenja Kobiljnjaka, datuma, koji za građane Grada Bosanska Krupa simbolizira hrabrost, ponos i teško izborenu slobodu.
Obilježavanje je započelo na Centralnom spomen-obilježju u Bosanskoj Krupi, učenjem Fatihe, polaganjem cvijeća i odavanjem počasti onima, koji su dali živote za današnju slobodu. Uslijedio je Marš „Kobilnjak 2026“ prema Kobiljnjaku, gdje je upriličen prigodan program, uz podsjećanje na hrabrost i žrtvu, onih koji su dali sve za odbranu i današnju slobodu.
Prisutnima se obratio gradonačelnik Grada Bosanska Krupa, te istaknuo: „već 31. put dolazimo tu na Kobiljnjak da obilježimo jednu od najmaestralnijih bitaka 511. Slavne brdske brigade. Kada kažem najmaestralnijih… znači, za dva i pol sata je bilo sve gotovo, bez gubitaka, bez žrtava, bez poginulih boraca 511. Slavne. Uvijek moram ponavljati… Nama je bila namijenjena druga Srebrenica, ali hvala Bogu, da tako nije bilo. Ne bi ništa od ovoga bilo da nije bilo dobrih, obučenih i hrabrih pripadnika 511. Slavne brdske brigade. Mi smo našu slobodu skupo platili, preskupo platili… 503 pripadnika naše brigade, 503 pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine su dali svoje živote za slobodnu Bosansku Krupu i to ne smijemo nikada zaboraviti. Na ovakva mjesta se uvijek moramo vraćati i uvijek govoriti, da nam se više nikada ne bi ponovilo“.
Potom se prisutnima obratio Komandir 2. brdske čete prvog bataljona Asmir Hadžipašić Asko, jedan od učesnika i ključnih ljudi oslobađanja Kobiljnjaka, prisjećajući se teških ratnih dana, ističući ponos za oslobođenje, ali i psihičku težinu, koju su ratni dani nosili sa sobom: „ja sam na današnji dan ponosan. Ponosan sam što je Kobiljnjak oslobođen i vraćen pod našu teritoriju. Prvo što moramo da znamo jeste da operacija Kobiljnjak nije samo oslobađanje Kobiljnjaka. Mi smo bili u nezavidnom položaju, ali ipak smo izdržali i odbranili i vratili nazad ovaj dio ovdje. Nije bilo jednostavno, nije bilo pomoći da neko ne daj Bože bude ranjen ili da neko bude poginuo, nisu nam mogla doći ni ambulantna kola. Psihički je to bilo vrlo teško izdržati. Teško je bilo jedinicu održati na tom psihičkom nivou, ali eto, nekako smo uspjeli. Iskreno, nije oslobađanje Kobiljnjaka trud jednog dana ili dva dana, ovo su bili mjeseci planiranja, izviđanja i svega ostalog“.
Uslijedilo je obraćanje Komandira IDČ Faraoni i posljednjeg ratnog komadanta 511. Slavne brdske brigade, Alije Kurtovića, koji je u svom obraćanju podsjetio da oslobađanje Kobiljnjaka nije bilo djelo pojedinca, već zajedničke borbe i hrabrosti velikog broja ljudi: : „Asmir je bio jedan od mojih glavnih ljudi. Prvo je bio komadir voda, a onda komandir čete. Isto tako, Porić Amir komandir čete prve, Arif Badnjević, Mujo Šabić, rahm. Azi Mušeljić, svi koji su učestvovali tu. Pripadnici Policije, Policijske stanice Bosanska Krupa, koji su tad, tih dana, izuzetno odradili svoj posao“.
Na koncu, obratio se i Predstavnik Vlade Unsko-sanskog kantona, Savjetnik Premijera, nekada pomoćnik komadanta za pitanja bezbjednosti u 505. viteškoj brigadi, Zijad Nanić, čestitajući u ime Vlade Unsko-sanskog kantona, u ime Premijera, kao i u svoje ime, prisutnima „brilijantnu pobjedu koju ste izveli prije 31. godinu jer je toliko promijenila stanje u bihaćkom okrugu“, te naglasio: „prvi put sam ovdje u 31 godini, kako je Kobiljnjak oslobođen i vraćen u ruke Bosanaca i Hercegovaca. Prisjećam se tih vremena, i s pozicije na kojoj sam se tada nalazio, smatram da sam vrlo dobro raspolagao sa opštim vojno-političkim stanjem u to vrijeme u bihaćkom okrugu i vrlo dobro znam kakve su tumor rane bili Kobiljnjak i Ćojluk. To je zaista, početak oslobodilačkog pohoda, koji će se valorizirati kroz operaciju Sana. Važnost obilježavanja ovih datuma je zaista velika. Mi ako našoj mladosti ne ispričamo da smo mi bili u bezizlaznim situacijama, da nismo znali gdje ćemo osvanuti ujutro, oni neće shvatiti težinu toga vremena i onda će ovo što smo im obezbijedili olako, možda nekad, prepustiti. Moramo ih usmjeriti da ostanu na slavnim koracima Armije Republike Bosne i Hercegovine 5. korpusa. Kada se popnemo na ovo brdo, čovjek se stvarno osjeća pobijednički“.
U emotivnoj atmosferi evocirane su uspomene na ratne dane, ali i na snagu i jedinstvo ljudi, koji su oslobodili Kobiljnjak.
Trideset i jednu godinu kasnije, bol za izgubljenim životima, kao i ponos na hrabrost i žrtvu onih koji su branili Bosansku Krupu, ne blijedi. Svaki novi maj, svaka nova godina, vraćaju sjećanja na dane borbe za slobodu, uz poruku da se istina, kultura sjećanja i imena onih koji su dali žrtve, moraju čuvati i prenositi budućim generacijama.
Erna Redžić
