Ponovo sam te vidjela u Šejkovači 2010 godine. Vidjela sam tvoj skelet, tvoje polomljene kosti, tvoje bijele zube. Prostrelnih rana nisi imao, ali mučen si do smrti.
Klečala sam, dozivala te, milovala tvoju lobanju….. Ubiše te( ne) ljudi sa kojima si radio i u školu išao, djelio si s njima najljepše trenutke svoje mladosti…. školske dane , domaće zadatke.
Djelio si “ŽIVOT”, a oni tebe poslaše u SMRT.
Tebe nema, a oni se šetaju našim gradom.
Gledam ih u oči , “ONI” svoj pogled skrivaju.
Ja uzdignute glave hodam i ponosim se sa tobom jer znam da nisi ubica.
Dragi moj jedini brate, ti si moj heroj koji u životu mrava zgazio nije.
Ti si heroj pred Bogom i Svijetom.
Tvoje ime je zapisano u Istoriji čovječanstva kao ŽRTVE, a njihove kao UBICA.
VOLI TE TVOJA SESTRA HEROJU MOJ.
Riječi su Umihane Kekić!
