JP "Radio Bosanska Krupa"

„Bilo bi logično da se na početku vratimo tamo odakle smo došli.“

   „U vodu od koje smo sazdani.“ (“Knjiga o Uni“ ,Faruk Šehić)

Rijeka Una simbol života i ponos Bosanske Krajine. Njenu smaragdnu ljepotu opisivali su u brojnim pjesmama i pričama, a mnogi je pamte po druženjima, prijateljstvima i prvim ljubavima.

Svoj dan dobila je zahvaljujući Bošku Marjanoviću, koji je 1985. godine osnovao jedno od prvih ekoloških udruženja ''Unski smaragdi'', čiji datum osnivanja se slavi kao Dan rijeke Une. Na ovaj dan promoviraju se tri jaka uporišta: ekologija, nauka i turizam - kao recept za budućnost.

Jedna i jedina kako je Rimljani nazvaše izvire u selu Donja Suvaja ispod planine Stražbenice i protiče kroz Bihać, Bosansku Krupu, Bosanski Novi, Bosansku Kostajnicu, Hrvatsku Kostajnicu, Bosansku Dubicu i Jasenovac. Ulijeva se u Savu blizu mjesta Jasenovac. Ukupna dužina ove ljepotice koja pripada crnomorskom slivu je oko 212 kilometara. Što zbog plodne zem lje , što zbog direktnog pristupa vodi, neposredno područje rijeke privuklo je velik broj stanovnika tako da u teritoriji oko rijeke koja iznosi preko 9368 km2 živi preko 500 000 ljudi. Danas je Una dio velikog blaga prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, mjesto ogromnog potencijala za turizam,a mnogi su Unu osjetili i doživjeli u manifestaciji čiji su začeci još od prije 50 godina međunarodne sportsko-turističke manifestacije“ Una regata“. U Uni je posebno interesantan živi svijet koji i sam pridonosi stvaranju sedrenih tvorevina. U njoj raste preko 170 različitih vrsta ljekovitih biljaka, i oko 28 vrsta ribe.

Brojne legende o Uni

Od mnogomrojnih narodnih predaja, koje se vezuju za ljepoticu Unu, Martin Brod i stari grad Ostrovica ponad Kulen Vakufa, izdvajamo onu koja kaže kako je starorimski ratnik, koji je u silnim bitkama ogrubio od osjećaja za lijepim, kada je ugledao smaragdnozelenu boju vode, bajkovite slapove, pozlaćenu sedru i živopisne obale čudesno lijepe rijeke, uskliknuo: Una!

Ispred njegovih očiju tekla je ljepotica, rijeka kojoj ravne nema na svijetu. Jedna i jedina je toliko očarala rimskog ratnika da je ostao na njenim obalama i nigdje više nije išao ratovati.Legenda nadalje kazuje da je Rimljanin, skinuo okove, obukao pastirsku odoru i prepustio se unskim ljepotama. Slučaj je htio da jednog jutra na obali Une ugleda mladu i lijepu djevojku koja kao da je “izronila iz rijeke poprimivši njenu gotovo nestvarnu ljepotu“.Odlučio je pratiti “vidru od žene”. Djevojka je prešla je preko brvna, postavljenog između dvije sedre, i zamakla u sojenicu. Ušao je za njom i nije izlazio sve dok se nije dogodilo nešto što će prekaljenog ratnika učiniti najsretnijim čovjekom na svijetu.U svom naručju nježno je držao prekrasno žensko čedo. Pogledao je Unu, podigao novorođenče visoko iznad glave i uzviknuo njeno ime: Una, Una, Una!

I zaista kako reče naš Skender Kulenović: "Bila je to Una... malo mi očiju da gledam, malo mi pluća da dišem“.

Renata S.