Uz Dan planete Zemlja :“Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje!“

Dok smo usred epidemije, iza dezinfikovanih brava, policijskim satom okovani, svedeni na najosnovnije, pred opasnošću ravnopravni bez izuzetka, planeta Zemlja ona ista koju neprestano zatrpavamo smećem, česticama sagorjelih materija,tone betona izlijevamo na obale naših rijeka priroda je dobila priliku da se malo regeneriše.

I u tom procesu opet radi za nas. Čisteći za nama.

Opet zbog sebe ljudi su bili primorani usporavati svoje ustaljene navike i ostaje pitanje da li možemo trajno „sići“ s planete sebičnih potreba?! Zaboravljamo da nam je za život nas i naše djece i naše budućnosti potreban čist zrak, čista voda i zelenilo, kao što treba i biljnom i životinjskom svijetu sa kojima dijelimo ovu planetu.

Da li možemo biti glasniji u borbi koja poručuje da priroda mora biti zaštićena da bi dalje život bio moguć? Mogli bi smo kada bi smo bili svjesni preventive, ali iz iskustva dosadašnjeg znamo da to ide jako teško što zbog nesvjesnosti ,nesavjesnosti, što zbog sebičnih ličnih interesa kako na lokalnom tako i na globalnom nivou, razlike nema izuzev u obimu interesa.

gola sjeca

Ima 50 godina otkako obilježavamo Dan planete. Mnogo više otkada se ona uništava i nemilice eksploatiše. Do guše smo u otpadu kojim prijetimo našem eko sistemu, a time i nama samima, jer zrak udišemo, vodu pijemo istu tu koju svakodnevno zagadjujemo. Spisak naših ruku djela kojima uništavamo jedino moguće mjesto za život je podug: istrebljujemo biljne i životinjske vrste, jer im uništavamo njihova prirodna staništa, kopamo po zemljinoj utrobi crpeći fosilna goriva, nemilice siječemo šume, proizvodjače kisika, mnogo više nego što šumski fond obnavljamo, o rijekama da i ne govorimo...od hidrocentrala do izlijevanja i istresanja različite vrste otpada. Uprkos tome, ukazivanje na galopirajuće ekološke nevolje na Zemlji još uvek ima slabašnog odjeka u ušima prvo zemalja vodećih svjetskih lidera, a ujedno i najvećih zagadjivača .

zagadjenje

Medjutim trebali bi shvatiti da pojedinac na ovoj planeti ne treba čekati šta će uraditi velike zemlje, poruka danas je da svako treba o planeti misliti sa svog kućnog praga...Kako?! Postoje razni načini, jer i najmanji korak je korak na putu ka cilju...Ako umjesto najlon vrećice danas u prodavnicu odete sa platnenom, ako otpad iz auta ne bacite na ulicu već u korpu predvidjenu za otpad , ako svoje dijete naučite da papiriće od pojedenih slatkiša pospremi u džep pa ih naknadno pospremi u korpu za otpatke, ako odete na neko od izletišta i dan provedete uz roštilj, igru isl. pa pospremite za sobom, vjerujte već ste mnogo učinili i to sve možemo početi već danas, sad!

pozari

Ako to odgovorno prihvatimo, učinićemo neprocenjivi otisak kojim se čvrsto povezuje ono što mislimo kada kažemo ‘danas’ sa onim što očekujemo kada kažemo ‘sutra’.

Pohlepa nas je zaslijepila i tako je već stoljećima, a najbolje to vide ljudi koji žive u prirodi, uz prirodu, sa prirodom. Dobro je to znao i vidio još prije stoljeće i pol (1854.godine) Poglavica iz Seattle-a kada je napisao pismo američkom predsjedniku u Washington kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju. Pismo koje više nikad niko nije ,a niti će moći iskrenije i istinitije napisati i zato je vrijedno da ga se na današnji dan podsjetimo....

poglavica1

„Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?

Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka.

Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji.

Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.

Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.

Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. A možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.

Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.

Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se osnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći.

Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane.

Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga.

To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane.

Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome.

Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.

Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji prirpitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.“

RadioBK

Ocijeni
(0 glasova)
Čitano 72 puta

RBK

BOSANSKA KRUPA Vrijeme  

Trenutno na portalu

Ko je na portalu: 1469 gostiju i nema prijavljenih članova

O NAMA

Radio Bosanska Krupa emituje dnevno 17 sati programa. Ovaj radio svojim signalom sa stereo predajnika snage 1000W pokriva cjelokupnu teritoriju opštine Bosanska Krupa i dijelove opština Bihać, Cazin, Sanski Most, Bužim i Bosanski Novi. ...

KONTAKT

+387 37 471 111 Direktor/Marketing (tlf/fax)

+387 37 476 514 Izvršni direktor za program

+387 37 476 515 Režija/Studio

+387 37 470 005 Redakcija

e-mail: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Bosanska Krupa u slikama

KrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupaKrupa