Negdje među vrhovima Bosanske Krupe, stoji Ćojluk, ne samo kao brdo, nego kao simbol otpora, borbe i pobjede, gdje su naši najhrabriji ostavili živote, ne tražeći ništa zauzvrat, osim da njihova Bosanska Krupa i domovina Bosna i Hercegovina, živi slobodno, te je kao i svake prethodne, i ove godine, 30. godišnjica oslobađanja Ćojluka, obilježena u Bosanskoj Krupi.
Obilježavanje je započelo Memorijalnim malonogometnim turnirom „Ćojluk 2025“, čija je završnica održana u srijedu, 9. jula. U kategoriji kadeta, poredak ekipa je sljedeći:
- Mjesto – MNK „Bihač 1260“
- Mjesto – MNK „Dječaci sa Une“
- Mjesto – „Young Boys
U kategoriji seniora, poredak ekipa je sljedeći:
- Mjesto – „Ejde.ba/Mramor Bužim“
- Mjesto – „Restoran La Italiana“
- Mjesto – „Renta a car Elite/Novi Milenium“
Narednog dana, 10. jula, prigodnim programom, nastavljeno je obilježavanje 30. godišnjice oslobađanja Ćojluka, okupljanjem kod Centralnog spomen-oblježja u Bosanskoj Krupi, gdje je proučena Fatiha, položeno cvijeće i odana počast, onima, koji su svoje živote dali za današnju slobodnu Bosansku Krupu i Bosnu i Hercegovinu. Uslijedio je polazak Marša „Stazama 511. slavne – Ćojluk 2025“, te je na platou Ćojluka, nastavljeno obilježavanje. Na spomen-obilježju „Ljiljan“, proučena je Fatiha, položeno cvijeće i odana počast, onima, koji su sve svoje dali za našu slobodu, te je upriličeno obraćanje zvanica.
„Kao što svi znamo, ali uvijek treba ponavljati, za svaki slučaj. Na ovome mjestu, 10. i 11. jula 1995., na tačno današnji dan, prije 30 godina, vodila se borba prsa u prsa. Ne zovemo je džaba bitkom svih bitaka, najslavnije od svih slavnih brigada Armije Republike Bosne i Hercegovine“, kazao je gradonačenik Grada Bosanska Krupa, Armin Halitović, te dodao: „Skupo smo mi platili ovaj spomenik, skupo smo platili ovu slobodu, koju danas imamo i u Bosni i Hercegovini i u Bosanskoj Krupi i možda i preskupo. Zato ovaj Ljiljan stoji ovdje i ovaj Ljiljan je simbol zajedništva svih nas pripadnika 511. Slavne i Armije Republike Bosne i Hercegovine, bez obzira odakle oni bili. Tada smo bili kao jedno i pazili smo jedni na druge. I zato, svakog 10. jula, ovo treba da nam bude najvažnije i ovdje treba da dođemo, ne samo da se uslikamo, nego da čujemo, jer svake godine neko od pripadnika 511. Slavne, ispriča svoju priču, koja je vezana i za taj dan i možda još nešto drugo. Vrlo bitno je da tu budu mladi ljudi, odnosno djeca, koja su tada bili mali, koji su sada ljudi, ali i oni koji su se rodili poslije ’95. i unazad 10 godina i hvala Bogu, vidim, ima ih dovoljno. Jednom, svi mi pripadnici 511. Slavne, nećemo biti na ovom svijetu, bit ćemo na drugom svijetu, i tada, kada nas ne bude, neko će morati dolaziti ovdje. Zašto? Da nam se, slučajno, ne bi ponovilo ono što nam se već jednom desilo, jer je historija pokazala, da narod koji zaboravi tragedije koje je preživio, da mu se obavezno ponove. Sutra je Srebrenica. Da nije bilo Ćojluka, onda mi vjerovatno ovdje kroz par dana bila Srebrenica, jer smo poslije tek saznali šta se sve spremalo za tadašnji 5. Korpus, za tadašnji Bihaćki okrug. Hvala Bogu, pa smo mi 10. i 11. jula oslobodili Ćojluk, a onda je 511. brigada, zajedno sa drugim brigadama 5. Korpusa, izvršila svoj vojnički, moralni i ljudski zadatak. Oslobodila je 17. septembra Bosansku Krupu. To ne smijemo zaboraviti i to mora nam biti na umu dok smo živi i do Sudnjega dana.“
Zahvalivši i čestitajući građanima i građankama Grada Bosanska Krupa 30 godina pobjede, te ukazavši na značaj bosanskokrupskih i bosanskohercegovačkih historijskih datuma, prisutnima se obratio i Savjetnik Premijera Unsko-sanskog kantona, Esad Bašagić, te kazao: „Želim da Vam čestitam 30 godina pobjede. Pobjede ovdje, na ovom herojskom brdu, Ćojluku. Pobjede nad agresorom. Pobjede 511. Slavne, koja je nadljudskim naporima, savladala neprijatelja, nanijela mu gubitke i stvorila uvjete za oslobađanje ovog prelijepog Grada, koji se zove Bosanska Krupa. Mi danas, 10. jula, sjećamo se julskih dana stradanja naših Bošnjaka diljem Bosne i Hercegovine. Ne možemo zaboraviti da je na današnji dan ’92. godine samo u jednom mjestu u Ključu, za jedan dan, ubijeno 258 nevinih Biljana u Ključu. Dešavala se, nažalost, tri godine poslije, Srebrenica, 8.372 nevino ubijena. Dešavao nam se Prijedor, Kozarac, ali sreća Božja nam se desilo herojstvo 511. na ovim prostorima i upalila se baklja spasa za državu Bosnu i Hercegovinu, koja je upravo sa ovog brda upaljena, i kasnije rezultirala brilijantnom pobjedom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Za ovu pobjedu, pali su mnogi životi, najbolji sinovi Bosanske Krupe, najbolji sinovi 511. utkali su svoje mlade živote u domovinu Bosnu i Hercegovinu i ja sam danas posebno sretan, što je danas ovdje puno mladih, puno djece dolazi da svjedoči da te žrtve nisu bile uzaludne i da neće nikada biti zaboravljene. Ja vam na tom čestitam. Čestitam Vam na pobjedi. Neka nam živi jedina nam domovina, Bosna i Hercegovina.“
Na platou brda Ćojluk, prisutnima su se obratili i preživjeli sugrađani, svjedoci vremena, koji su preživjeli jedne od najtežih dana i trenutaka oslobađanja našeg Grada. U svojim obraćanjima, preživjeli borci i svjedoci tih dana, govorili su tiho, ali svaka njihova riječ, nosila je težinu života i smrti. Borili su se bez sna, bez predaha, sa jasnom sviješću da brane ne samo Grad, već i pravo na život dostojan čovjeka. I svi su se složili u jednom – da zaborav ne smije imati mjesto u našem narodu.
Obilježavanje 30. godišnjice oslobađanja Ćojluka, simbola otpora, borbe i pobjede, nastavlja se i danas, 11. jula. Nakon učenja tevhida na šehitlucima „Ometaljka“ u Pištalinama, bit će upriličen Memorijalni spust lađama, čamcima i kajacima u 18:30h, te u 19:00h spuštanje cvijeća u Unu sa gradskog mosta, čime će biti završeno ovogodišnje obilježavanje, 30. godišnjice slamanja mostobrana Ćojluk.
Ćojluk nas uči da sloboda nije poklonjena, već hrabro i nadljudskom snagom izborena i da se heroji ne zaboravljaju, svakodnevnim prisjećanjem, u načinu na koji živimo, volimo i čuvamo ono za šta su dali svoje živote, jer u svakom dahu današnje slobode, koju danas dišemo, žive oni, koji su je platili svojim životima.
Erna Redžić
