NANIĆ (lbrahim) NEVZET
Rođen je 08.05.1968.godine u Bužimu. Student. Poginuo je 30.06.1992.godine u rejonu Osmača – Bosanska Krupa, kao vojnik, na dužnosti komandira voda, pripadnik Teritorijalne odbrane Bužim. Ratno priznanje “Zlatni ljiljan” posthumno mu je dodijeljeno 1994.godine.
Neka mu je rahmet i hvala.
Prenosimo sjećanje Azre Jezerkić Kurtović koja je uodbrambeno-oslobodilačkom ratu brinula o ranjenim borcima i sam bila ranjena:
„Na današnji dan 30.06.1992 godine u rejonu Osmače u 24 godini život je izgubio Nevzet Nanić brat legendarnog komandanta rahmetli Izeta Nanića.
Svake godine na ovaj dan slike prolaze kako se sve izdešavalo tog dana.
Kao da ga sad gledam, taj njegov odlučni pogled i tu hrabrost. I danas slike se nižu pred očima od tog dana. Od njihovog dolaska u rejon Osmače, njegove pogibije, njegovog izvlačenja . Držala sam ga u krilu u autu i svaki tren očekivala da pogleda, da kaže nešto jer nisam vjerovala da je mrtav. Tek kad je u domu zdravlja Bužim dr.Vasva Botonjić potvrdila njegovu smrt tad sam bila svjesna .
Da mu dragi Allah podari najveći stupanj u dženetu. Amin.“
Sa svojom grupom Nevzet je imao zadatak da spriječi tenkovski proboj agresora prema Otoci u reonu Ivanjske. Zadatak je u potpunosti bio ispunjen, a Nevzet sa svojim saborcima kreće u odlučni protu – udar u rejonu Osmače. U direktnom sudaru sa četnicima 30. 06. 1992. godine u reonu Osmače – Bosanska Otoka, život je položio osnivač ”GAZIJA” Nevzet Nanić Crni. ”GAZIJE” su nastavile stopama svog komandira i idejnog zaštitnika i izrasle u jednu od najboljih i najelitnijih specijalnih jedinica 5. Korpusa Armije R BiH.
Svake godine,učesnici marša „Osmača“ zastanu pored kuće,sa brojnim ožiljcima ratnog oružja,zagledaju se u zeleno grožđe i pitaju se :šta bi bilo,da su nas ,bar neke pogibije zaobišle.Mjesto je to pogibije.Gorko grožđe.Što bi bilo ?
Bilo bi sve ono što dobro zna draga mama Rasima ,Izeta i Nevzeta.Ona zna najbolje.
Dževada Štancl
