Polaganjem cvijeća i učenjem fatihe na Centralnom šehidskom spomen obilježju malobrojna delegacija predvodjena općinskim načelnikom Arminom Halitovićem i predsjedavajućom Općinskog vijeća Elvirom Mehić sa predstavnicima boračkih organizacija kao i vijećnika i zastupnika sa viših nivoa vlasti obilježila je 28 godina od početka agresije na Bos.Krupu.
S obzirom da trenutno živimo u vrijeme epidemije korona virusa i da smo život morali prilagoditi propisanim mjerama sadržaji kojima se svake godine skreće pažnja na ovaj datum su morali biti otkazani što su potvrdili i u udruženju “Patriotska liga” Bos.Krupa.Upravo pripadnici Patriotske lige odnosno teritorijalne odbrane bili su ti koji su prvi stali na bedem odbrane domovine, ali i kao živi štit kako bi se stanovništvo moglo izvući na lijevu obalu Une i time spasiti goli život. U prva dva dana agresije na Bos.Krupu živote je izgubilo 11 pripadnika Patriotske lige.Nakon povlačenja nesrpskog stanovništva na lijevu obalu Une i rušenja željeznog mosta, krenula su paljenja Pazadžika,Ustikoline,Sokaka,Mahale itd.U izvlačenju stanovništva kao ispomoć priskočili su i pripadnici TO iz Bužima,Cazina, V.Kladuše. Svjedok tog vremena kao pripadnica 511 Sbbr. je i Azra Jezerkić-Kurtović.I danas, 28 godina kasnije emocije su toliko jake da na pitanje kakav je osjećaj sad nakon toliko godina sjetiti se dana kada smo protjerani sa svojih ognjišta ona kaže:
„Iskreno da vam kažem ne znam.Miješaju se emocije tuge,bola i sreće nakon 28 godina slobode.još nisu izbrisane slike tih tužnih kolona žena,djece,ljudi....plača...Bježači smo , a nismo znali gdje.Iskreno da vam kažem pokušavam da zaboravim te slike,medjutim to je teško.“
Teret odbrane svoje porodice i borbe za svoj kućni prag morali su preuzeti i mladići koji su svoju budućnost vidjeli zasigurno drugačije.Medju njima tada je bio i čovjek koji danas govori sa pozicije načelnika grada i općine koju je nekoć branio upravo iz jedinica bosanskokrupske brigade :
„Dvadesetprvi april je svima nama urezan u sjećanju i ostaće sigurno još dugo,dugo vremena.Taj dan izvršena je brutalna agresija na Bos.krupu.Taj dan iako nismo bili naoružani organizovali smo se i suprostavili daleko organizovanijem i naoružanijem neprijatelju i uspjeli smo ono najbitnije,a to je sačuvati većinu ljudskih života.Sa ove vremenske distance može se reći da je taj otpor agresiji bio presudan da nam se ne desi Prijedor,Sanski Most isl.“ - kaže načelnik Halitović.
Otpor je organizovan, na žalost ne bez žrtava. U tri i po godine agresije na Bosansku Krupu poginula su 503 pripadnika 511.Sbbr koja je formirana 1.septembra 1992.godine, Krupljana uopšteno i više, jer su se neki borci nalazili u brojnim jedinicama tadašnjih brigada 5.Korpusa, ranjenih i onih koji će kasnije umrijeti od posljedice ranjavanja broja nemamo.Danas ,28 godina kasnije, u jeku borbe protiv epidemije korona virusa cvijećem i fatihom sjećamo se tog tragičnog 21.aprila 1992.godine.
Renata S.