Turska agencija za saradnju i koordinaciju (TIKA) i firma BC-Gradnja iz Bosanske Otoke potpisali su ugovor za završetak izgradnje škole u Pištalinama vrijedan 411.897,80. Time je postalo sigurno da će djeca u Pištalinama, nakon deset godina gradnje, neizvijesnosti, čekanja finansijske podrške za završetak objekta, već od naredne školske godine nastavu pohađati u novoj školi. 

Početkom ovog mjeseca Općina Bosanska Krupa je sa sarajevskom firmom „HDI“ potpisala ugovor za ugradnju vanjske stolarije na školskom objektu u Pištalinama vrijedan 35 hiljada KM, a TIKA je u to vrijeme odabirala izvođača za sve ostale radove koje će i finansirati. Najprihvatljivija je bila ponuda BC-Gradnje sa čijim je vlasnikom agencija potpisala ugovor. 

Finansiranje završetka školskog objekta TIKA je obećala u februaru kada je direktor Omer Faruk Alimdžija sa načelnikom Arminom Halitovićem i predsjedavajućim Općinskog vijeća Tahirom Nuhićem obišao Pištaline i mališane koji nastavu pohađaju u alternativnom smještaju u prostorijama mjesne zajednice. 

Inače, do sada je u ovu područnu školu, koja pripada JU „Prva osnovna škola“, uloženo 412.000,00 KM. Riječ je o sredstvima Vlade USK, odnosno Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, dok je Općina Bosanska Krupa u tom iznosu učestvovala sa 120.321,00 KM za postavljanje krova škole i kupovinu zemljišta. 

Podsjetimo, stari objekt u kojem su djeca pohađala nastavu datira iz 1928. godine. Od 2007. godine krenulo se sa izgradnjom novog objekta, ali ni 10 godina poslije djeca nisu mogla u nove učionice. Djeca trenutno pohađaju nastavu u adaptiranim prostorijama mjesne zajednice, a u čiju adaptaciju je Općina Bosanska Krupa uložila 20.000,00 KM. 

Kabinet načelnika Općine Bosanska Krupa

Ispred spomen obilježja koje je na stotu godinu potonuća podignuto u parku Doma kulture u Bosanskoj Krupi,u nedjelju okupila se rodbina i građani koji su se na ovaj dan sjetili četiri Krupljanina –Bošnjaka koji su potonuli sa ovim brodom daleke 1912-te godine.

Ejdo Rekić, Ćerim Balkić, Redžo Delalić i Husein Sivić su krenuli daleke godine do američkih rudnika zlata kako bi svojim porodicama obezbjedili bolje uvjete života od onih, koji su većinu naroda njihovog kraja svrstavali u stanovništvo koje teško živjelo.

Prvi je tim putem krenuo Ejdo Rekić i proveo šest godina u obećanoj zemlji Americi.Prvim dolaskom kući,pričajući o mogućnostima zarade svojim suseljanima,dobio je tri prijatelja koji su željeli krenuti njegovim putem.

I danas ostaje nevjerovatna priča čiji se detalji vjerovatno nikada saznati neće,kako su, prvo Ejdo,pa onda i Ćerim,Redžoi Husein uspjeli pronaći put preko okeana,kupiti karte,pronaći posao i iznad svega,kako su smogli snage i hrabrosti krenuti na put neizvjesnosti.Ili , ako uopšteno gledamo,kako je to uspjelo čovjeku-seljaku iz zemlje u kojoj su se mijenjali osvajači,a carovalo siromaštvo,a u škole suz bile rijetke i samo za rijetke.Još jedna priča o vjekovnom vizionarstvu ljudi našeg kraja,onom pogledu u budućnost,hrabrosti da se suoči sa novim,pa i dokaže pripadnost zemlji koja je uvijek imala junake svoga doba.

Ostaje žal za ovim ljudima,ona ,dok porodice nisu znali ništa o njima,do one koju je donijela, kao vijest penzija iz Amerike, porodici Rekić,da je Ejdo preselio,kako se tada znalo - na nekom brodu koji je potonuo.Ostaje žal što se njihova tijela nisu pronašla među onima koje je more iznijelo,već su najvjerovatnije,kao ljudi koji su putovali u trećoj klasi,znači u dubokom potpalublju,svoj život zauvijek vezali uz ostatke broda Titanik koji se i danas nalazi u ogromnim morskim dubinama,po podacima na više od tri hiljade metara dubine.

Preteška smrt tako je uskratila možda neku mnogo ljepšu priču u kojoj bi imali priliku da bar,zabilješkom na zabilješku,kroz vijekove, prenosimo neku drugačiju priču sa sretnim završetkom u kojoj su ovi ljudi,poslije godina rada vratili se svojim kućama i sa onim zarađenim pomogli svojima,svom selu,živjeli u blagostanju i sreći do kraja života.

Nažalost,ova priča nije bajka.Četiri Krupljanina su četiri života od onih 1517 koliko je odnijelo potonuće Titanika,novog,najsavremenijeg broda na njegovom prvom putovanju do Njujorka.Broda na kojem su bili bogati i siromašni,a najviše tih „siromašnih“ ,koji su iz istih razloga krenuli na put kao i četvorica Krupljana,ni je bilo među onima koje je spasio hrvatski brod „Carpatia“.I nisu krivi hrabri sa ovog broda koji ih je slučajno primjetio.

Iako postoji mnogo kontroverzi,sumnji,pa i zavjera,zvanično potonuće Titanika je uzrokovano skretanjem kursa ili želje kapetana broda da skrati put,te takvim potezom,udarom ogromnog broda u ogromnu santu leda u moru okeana.

Preživjeli su svjedočili da je bila mirna noć,mjesečina tog jutra,da ništa nije nagovještavalo nesreću.Pričali su u sjećanjima,da je potonuće broda obilježeno hiljadama krikova stravičnih vriskova za spas,stampeda,te zaključanih,odvojenih ljudi u potpaljublju,gdje je karta najjeftinija,iako mnogo skupa za putnike pečalbare kao naša četiri Krupljanina,bila malo bogatstvo.

Stotinušest godina potonuća broda Titanik,uz sjećanja ,u Bosanskoj Krupi je u nedjelju obilježeno učenjem Fatihe pred duše rahmetlija:Ejde,Ćerima,Redže i Huseina.Dvije unuke Ejde Rekića,Vasva Tatarević i Asima Palić položile su cvijeće pred spomen–obilježje u Bosanskoj Krupi.Ženesu to koje nose u sebi onu posebnu milinu bosanske žene muslimanke koje su svoju žalost ugradile u ponos koji im se,i tog dana, čitao s lica.

Pred spome-obilježjem su bili i najmlađi,unuci unuka i praunici.Tako, iako nije bajka, ova priča iz podmorja Titanik-sudbine četvero Krupljana-Bošnjaka,živjeće idalje,dugo poslije nas.

Na ovaj dan zasigurno su nove listove dobile i tridesetčetiri breze posađene u Pisarovini,odnosno Bratini u Republici Hrvatskoj.Dvije bratske općine ,Bosanska Krupa i Pisarovina,svoju vezanost imaju zahvaljući Titaniku.U Bratini,gdje postoji već privremeni muzej,a gdje se polako gradi spomen- park sa muzejem,raste trideset breza za trideset Hrvata koji su doživjeli istu sudbinu,među njima i jedan iz Bratine,ali i četiri breze za četiri Krupljanina.Na svakoj brezi su njihova imena.

Uz sjećanje,postavićemo pitanje: znamo li cijeniti put naših Krupljana u to doba,znamo li da njihova vizija nije samo njihova.Kroz vrijeme je postala naša.

I zar joj ne treba dati više prostora u našim životima,u našoj kulturi?Onako kako su zamislili članovi porodice onda kada su saznali da njihovi najbliži nisu potonuli na „tamo nekom brodu“,već na brodu Titanik koji je bio „čuđenje svijeta“ u to vrijeme,na putu do nestvarne zemlje Amerike.

Dževada Štancl

P4150045

„Jaka žena-jaka porodica“ naziv je edukativnog predavanja koje je u Domu kulture u subotu uveče održala književnica Sara Sabri. Cilj ovog skupa je bilo osnaživanje svijesti o značaju porodice.

Sara Sabri

 

Vremenska prognoza

Trenutno na portalu

Ko je na portalu: 225 gostiju i nema prijavljenih članova

Kalendar

« Maj 2017 »
Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

O NAMA

Radio Bosanska Krupa emituje dnevno 17 sati programa.

Ovaj radio svojim signalom sa stereo predajnika snage 1000W pokriva cjelokupnu teritoriju opštine Bosanska Krupa i dijelove opština Bihać, Cazin, Sanski Most, Bužim i Bosanski Novi.

...

FOTO GALERIJA

prirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodapriroda