U jutarnjoj tišini subotnjeg jutra,ispraćeni članovima svojih porodica, i ove godine,Krupljani i Krupljanke su krenuli na put kojim se, u danima bolnog jula za Srebrenicu ,ali Bosansku Krupu,odaje dužno poštovanje žrtvama genocida.Svake godine,u ovim danima,u mislima sa svojim saborcima,prijateljima koji su u odsudnoj ćojlučkoj bici,nadomak svjetla slobode, u tu slobodu koju živimo mi, ugradili svoje živote,Krupljani i Krupljanke polaze do mjesta gdje se sastaje nekoliko hiljada učesnika „Marša mira - Srebrenica“i kreću putem ,onim putem,na kojem su nečovječno,bez imalo ljudske samilosti ubijani Srebreničani i stanovnici tog dijela naše Bosne i Hercegovine,sa onim pijetetom i saznanjima, da su mnogi iz našeg grada živi, jer su sudbinom izbjegli,već na početku rata,a i na samom kraju, sudbinu žrtava genocida Srebrenice.Ove godine na „Marš mira Srebrenica 2018“,organizaciju je preuzelo posebno udruženje koje nosi naziv „Marš mira“Bosanska Krupa ,nastavljajući sve ono što su ranijih godina ,organizirajući odlaske put Potočara,činili članovi Planinarskog društva „Grmeč“.Želja je ,uz osnivanje Udruženja,da se ,u toku godine,posjetama mjestima koja svjedoče o historiji od devedesetih prošlog,do današnjeg dana ovog vijeka,osim najsvetije posjete „Marša mira 2018“ i prisustvu kolektivnoj dženazi žrtava genocida,,posjećuju i sva druga mjesta koja su svjedoci muke bosanskog čovjeka.

Njegovanje kulture sjećanja,svjedočenje istinitim događajima,prenoseći ta saznanja najmlađim,želja je udrućenja da se ni Srebrenica,ni sva druga mjesta stradanja ne zaborave,da upozoravaju i opominju,sve ljude,te da uz sve to,svima onima koji još uvijek imaju hrabrosti da negiraju nepregledne redove srebreničkih nišana u Potočarima, pomognu da se oslobode bremena kolektivne odgovornosti,da sa budućnosti svoje djece skinu crnu genocidnu mrlju koji su zločinci njihovog naroda,počinili,i danas govoreći da su tu počinili u ime i djece koja u vrijeme sukoba nisu ni rođena.Ovo udruženje želi na pravi način njegovati sječanja,a u ime bolje budućnosti svih onih koji su građani Bosne i hercegovine,kazao nam je predsjednik udruženja „Marš mira“Bosanska Krupa,Zlatan Alidžanović.Ispred organizacionog odbora ovogodišnjeg odlaska,član rukovodstva Udruženja, Ademir Mesić,ovako je sublimirao ovogodišni odlazak :"Krenućemo upravo od mladih,ove godine u organizaciji novog udruženja  ,udruženja" Marš mira" iz Bosanske Krupe,koji će se inače pored organizacije ovog pohoda u julu, baviti i pohodima na druga mjesta koja su veoma bitna i koja nešto znače,a vezanu su za mjesta koja su zapamćena  u posljednjem odbrambeno-oslobodilačkom ratu - ove godine imamo 15 maloljetnih koji idu na "Marš mira -Srebrenica 2018",većina njih su iz novoosnovanog Ekološko-edukativnog planinarskog društva "Pset",a ima već onih mladih koji idu po treći ili četvrti  put.Ono što mi želimo:lijepo je bilo i svaka čast svima onima koji su  pokrenuli odlazak iz Bosanske Krupe na "Marš mira",pohvalno je zahtjevno je to bilo i  održavati to,ali mi želimo da "Marš mira  opstane i poslije ukopa žrtvava u Srebrenici ,jednostavno,želimo  da taj čin pohodima i sjećanjem, prenosimo na mlade generacije.Marš mira iz Bosanske Krupe je novo udruženje građana koje je otvoreno za sve ljude dobre volje,ove godine otprilike 70 učesnika,tačnije 68 jer je dvoje učesnika bilo spriječeno,zahvaljući ponajviše općinskom načelniku  Arminu Halitoviću koji je i ove godine izišao u susret i omogućio nam prijevoz autobusom,te i uz neke  privrednike,ali prvenstveno zahvaljujući fizičkim licima općine Bosnska Krupa  koji su pomogli organizaciju  ovog odlaska na "Marš mira 2018".Idemo ustaljenom šemom,danas putuje do Nezuka,u Nezuku ćemo večeras prenoćiti,spremiti se za sutrašnji polazak u pola osam iz nezuka.Zvaničnici i pripadnici kolone smrti srereničkih ljudi,a koji su sudbinom  preživjeli genocidne planove ,potom ćemo krenuti do kampa u Ljiplja,nekih 35 km od Nezuka.Moram reći da ove godine u ovoj našoj koloni "Marša mira  će biti i 20 žena,dakle i taj smo broj povećali,a izuzetno smo dobru suradnju ostvarili sa bosanskokrupskim  biciklistima koji takođe su učesnici ovogodišnjeg "Marša mira Srebrenica 2018",u Potočarima ćemo se naći i zajedno ćemo ići u obilazak šehidskih nišana i mezara i prisutvovati i klanjati  dženazu. Mislim da je ove godine organizacija ovog odlaska podignuta na viši nivo,stepenicu više i to nam je plan i narednih godina,jer sada imamo i posebno druženje koje će o ovom i drugim pohodima brinuti cijelu godinu,a ne samo petnaetak ili mjesec dana  dana prije poklaska na Marš mira.Ove godine ide se i posebnim jednim dijelom trase "Marša mira 2018".To je i za nas nepoznanica ,ima 17 kilometara nove staze,koja kažu da je malo napornija,malo teža staza od one  kojom smo do sada išli,nešto je doduše kraća,ali je to ona orginalna "staza smrti kojom su išli Srebreničani,kojom su se probijali od Srebrenice prema Nezuku.Sami znate da mi idemo obrnutom trasom kada je u pitanju pohod ,idemo od Nezuka do Potočara.Mislim da je to za nas koji već duže vremena idemo, novi izazov,novi težak trenutak jer pored što ćemo vidjeti tu stazu,kažu da na toj stazi se može vidjeti još ostataka odjeće i kao i predmeta Srebreničana-žrtava genocida koji su pokušali se spasiti idući ovim putem od sudbine koju su im zločinci planirali.Ja želim da pozdravim sve građane bosanskokrupske općine,obećavamo redovna javljanja,pozdravljam sve naše stanovnike kojima je BiH na srcu i slobodno mogu kazati da nas sedamdesetak  idemo putem Marša mira  kao ambasodori općine Bosanska Krupa i da ćemo dostojno predstaviti naš grad i našu općinu,te u ime svoje i svih građana koji imaju srebreničku bol u srcu na "Maršu mira - Srebrenica 2018"." Nekoliko utisaka dok je autobus  put Srebrenice,Nezuka  kretao: mladi,veterani Marša mira,prilika za prvi odlazak,borac i Srebreničanka sa svojim Krupljanima..Hana želi ići jer smatra da treba njegovati lijepi običaj odavanja pošte onima koji su ubijeni na najsuroviji način u genocidu i kaže da je zato  ove godine  poželjela ići u koloni Marša mira.Hilmija na put ide deveti put,drugi put kao hadžija.Izjavio je da treba njegovati uspomenu i sjećanje na genocid u Srebrenici i žrtve genocida.Napomenuo je da će ići dok ga budu "noge držale",a i poslije toga će ,ako nikako drugačije, ići kao logistika.Gospodin Bužimkić ide prvi put.Ranije nije mogao od posla,ali ove godine ide i kaže da se osjeća jako uzbuđeno.Borac 511-te slavne, noseći ožiljke rata, Husein ide sa jednom svojom nogom,jednom zamjenskom,ali sa punim srcem za bol i poštovanje prema srebreničkim žrtvama.I ove godine u autobusu sa Krupljanima je i jezerska i krupska snaha-Zumreta.Ona je Srebreničanka.Razumije dobro što je i njena ljubav i bol velika prema rodnoj Srebrenici i njenoj gorkoj sudbini,ali je fasciniraju Krupljani koji tako osjećaju njen rodni grad,njegovu golgotu,genocid nad njenim komšijama,rodbinom, iskreno im se zahvaljujući na dugodišnjem redovnom odlasku na Marš mira .Cvjetovi su otplovili  jutros Unom u šest sati i petnaest minuta,spušteni su iz ruku bosanskog čovjeka koji dobro zna što je pogubnost rata,šta je „oteti grad“,što je krvoločni plan nad nevinim,šta je sloboda i šta je,najbitnije  čista duša merhametli čovjeka.Šta su heroji,a šta zločinci,kreatori genocida.Iz bosanskih ruku,bosansko cviječe spušteno je da zaplovi rijekom Unom sa mosta „Srebreničkih žrtava“u Bosanskoj Krupi,da svojom ljepotom vodom poveže sjećanje sa cijelim svijetom na tugu Srebrenice.Podigli su jutros učesnici „Marša mira“svoje ruke i proučili Fatihu borcima 511.slavne brdske brigade na Centralnom šehidskom mezarju i kenuli put Srebrenice.Mladi i stari.Muškarci i žene.Učesnici odbrambeno-oslobodilačkog rata,mladi ekolozi i planinari.Ljekari,fizioterapeuti,penzioneri,radnici i nezaposleni.Učenici osnovnih škola.Hadžija Hilmija deveti Put.Husein ,može i na jednoj,jer želi.Iz osjećaja,iz inata,ali ne ružnog,samo opominjućeg.Na put do sastanka sa svim učesnicima „Marša mira 2018“ krenulo je 68 Krupljana i Krupljanki.Mnogi su pomogli odlazak,većinom pojedinci,ali i nekoliko privrednika,uz pokroviteljstvo Općine Bosanska Krupa,pa su tako  doprinjeli da odlazak i dugo pješačenje,fizički i psihički bude lakše.Ako postoji išta lako na ovom putu sječanja.U rano jutro subote,sa Autobuske stanice,mosta „Srebrenički žrtava“,Centralnog šehidskog obilježja ispratili su ih većinom članovi njihovih porodica i poneki prijatelj.

Dževada Štancl

Razgovarao: Emir Sedić

Radio Bosanska Krupa bio je domaćin zanimljivom gostu koji povezuje i Nobela i ambasadore i prvi je iz ovog regiona, među TOP 100 na svijetu , a nije ni Džanan Musa nije ni Edin Džeko. Momak koji priča o ekologiji , zdravstvu, biohemiji, nauci, ali i o muzici, aktivizmu, dobrovoljnom radu i brine za opstanak ovakvog svijeta - Armin Marić, učenik generacije Opće gimnazije Bosanska Krupa, ali i puno više od toga.

RBK: Ko je zapravo Armin Marić? Znamo da imaš 19 godina, ali možeš li malo pobliže pojasniti gdje živiš, svoju familiju, svoje školovanje od samih početaka?

AM: Mama mi je Anisa Marić,nastavnica bosanskog jezika,sada bibliotekar u Prvoj OŠ, otac Zlatko Marić, nastavnik historije i geografije isto u Prvoj OŠ. Tu sam zapravo i završio osnovnu školu. Od petog razreda, kada sam primijetio da imam interesa za različita polja djelovanja u školi, u školskoj zajednici, jednostavno vidio sam tada da mogu da se takmičim i da trebam ulagati u vanškolske aktivnosti. Učiteljica Šeherzada Sivić ulila mi je veliko znanje i jednostavno omogućila mi da razvijem svoj potencijal još od malih nogu. Ona je bila moja učiteljica. Od 6.razreda razrednica mi je bila Melita Alagić, nastavnica matematike koja mi je takodje ulila veliko znanje. Moj brat je Edo Marić, apsolvent psihologije na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru.                                                                                    Što se tiče Prve OŠ mogu spomenuti da sam bio učenik generacije. Također, uvijek sam se bavio ekološkim aktivizmom i već tada sam osvojio prvo mjesto na EKOBIS-u. Na takmičenjima iz biologije i ekologije uvijek sam bio prvi u USK, matematika me uvijek jako zanimala i išao sam na takmičenja i da ne nabrajam ostalo. To se onda samo prenijelo na srednju školu.

RBK: Je li više dominiraju prirodne ili društvene nauke?

AM: Mislim da balansiram, ali ako bih morao birati šta mi je interesantnije, onda prirodne nauke zato što imaju veći potencijal za razvoj, jednostavno to su više nauke u pravom smislu te riječi,mogu se eksperimentalno dokazivati i to mi je jako zanimljivo.

RBK: Teško je nabrojati sve stvari gdje si ti za kratko vrijeme, jer imaš 19 godina, bio, učestvovao, takmičio se. Drugi su to prepoznali, tvoj talenat, znanje i upornost. Otkud se desila nominacija za dječijeg Nobela, kakva je to vrsta nominacije i šta predstavlja.I drugo kako te predložila Mreža za izgradnju mira koja ima 130 organizacija za nagradu koju je dobila i Malala Jusafzaji, najmlađa dobitnica Nobelove nagrade za mir?

AM: Nominirala me Mreža za izgradnju mira, to je savez 130 volonterskih nevladinih organizacija širom BiH koje se bave zaštitom i promocijom ljudskih prava i društvenih vrijednosti. Kroz aplikacioni formular trebao sam odgovoriti na deset pitanja, npr. šta sam uradio za ljudska prava djece, po pitanju ekološkog aktivizma ili pitanju prava na edukaciju i promovisanje nauke.

RBK: Ono što si propustio reći je da si jedini iz BiH i sa Balkana predložen i da su te podržale sve organizacije.

AM: Da, to mi je iznenađujuće. I jako se promovisalo u svim medijima od Al Jazeere, Radio Sarajeva do 24 sata i Slobodne Dalmacije.

RBK: Pričali smo o prirodnim i društvenim naukama.Tebi je uzor upravo Malala. Zašto?

AM : Biti žena na Bliskom istoku, odnosno djevojčica i nemati edukaciju kao osnovno ljudsko pravo i jednostavno biti podvrgnut takvom tretmanu, na nju su pucali i htjeli su da je ubiju jer je imali drugačiji stav, to pokazuje koliko smo u nekom dijelu svijeta zaostali u misaonom procesu i pokazuje koliko moramo ići dalje u promovisanju ljudskih prava posebno obrazovanja kao osnovnog ljudskog prava iz kojeg proizilaze i sva ostala prava.

RBK: Kako se postaje evropski ekološki ambasador? Bio si jedan od 33 u svijetu. Šta se radi i kako se postaje ekološki ambasador?

AM: To je jedan korejski pokret, organizacija koja se bavi ekologijom i ima svoju stranicu, koja motiviše mlade iz cijelog svijeta do 22 godine da učestvuju na toj platformi. Imao sam šest mjeseci da obavim svoje dužnosti da svaku oblast ekologije povežem- globalna kretanja sa onim lokalnim u BiH. Na neki način to je bio mandat žrtvovanja sebe za ekologiju, za te neke vrijednosti. Naravno dobio sam i certifikat i to će mi puno vrijediti i kasnije.

RBK: Znamo kako Džumhur, Džeko ili Musa postaju TOP 100, ali molim te da nam objasniš kako se između 6,3 miliona učenika u svijetu postaje TOP 100.

AM:To je bilo 2015. kada sam učestvovao u Svjetskim edukacijskim igrama u organizaciji UNICEF-a. To je najveće, globalno edukacijsko takmičenje na svijetu koje se ikad organizovalo. Tad je učestvovalo 6,3 miliona djece do 4.razreda srednje škole i moja profesorica fizike Amna Dervišagić prijavila me na to takmičenje. Učestvovao sam u matematici, engleskom i prirodnim naukama. Nakon što sam se poprilično prosječno trudio da ostvarim, jer nisam ni znao koliko je to bitno takmičenje, kad sam vidio svoj rezultat, da sam od 6,3 miliona učesnika u TOP 100 baš sam se iznenadio i to mi je nevjerovatno.

RBK: Kada pričamo o edukaciji prilika je da saznamo šta je u stvari UNICEF?

AM: UNICEF je organizacija UN-a za prava djece. Cilj Svjetskih edukacijskih igara bio je da za nekoliko hiljada bodova koje su učesnici osvojili oni doniraju određene pakete za djecu u Africi i Aziji.Znači sve je povezano s pravima djece a posebno s pravom na obrazovanje.

RBK: Šta znači MIT certifikat?

AM: To je certifikat jednog od najpoznatijih univerziteta u svijetu - Masačutets institut tehnologije. Mnogi od najvećih svjetskih naučnika tu su studirali ili radili doktorate. Imao sam mogućnost da otkrijem i da se priključim na besplatnu stranicu za edukaciju. Tu sam kasnije i sa Harvarda dobio certifikat. Prvi kurs sa MIT-a bio je Uvod u biologiju, trajao je šest mjeseci.Nakon toga sam polagao test i dobio certifikat. Na Harvardu sam bio na kursu iz biohemije koji je isto trajao šest mjeseci. Inače, na oba testa ostvario sam uspjeh od 95 %.

RBK: Otkud vrijeme, jer ideš u školu, slušao si predavanja po šest mjeseci i za jedan i za drugi kurs?

AM: Razumijem da neki ljudi jednostavno kažu da nemaju vremena da obavljaju neke aktivnosti ali što se mene tiče, kad sam još u srednjoj školi i nemam neki drugi posao, mislim da se i pored škole treba i može više uraditi.

RBK: Završio si uporedo i muzičku školu, imaš li hobi ili je tebi hobi nauka

AM: Općenito, imam hobija kao što je npr.igranje igrica ili neke klasične tinejdžerske stvari, čitanje knjiga ali slobodno mogu reći, hobi mi je sve ovo što sam do sada radio.

RBK: Šta dalje?

AM: Već sam se upisao na Internacionalni univerzitet u Sarajevu. Prošle godine rangiran je kao top privatni univerzitet u BiH. Imao sam mogućnost da izađem na testiranje za stipendiju, bilo je 2.000 učesnika i osvojio sam 100 % stipendiju i upisat ću genetiku i bioinženjering. Nadam se da ću i na fakultetu imati vremena i za neke druge stvari. Volio bih kroz čitav život općenito raditi više stvari i da „žongliram“ između puno stvari jer jedino tako imam osjećaj da najviše doprinosim drugima a i najviše da testiram sebe koliko mogu.

RBK: Da li je u stvari bioinženjering spoj različitih prirodnih nauka – fizike biologije i ostalih.

AM: Bioinženjering je općenito grana biologije koja je svu teoriju biologije, sad genetika i bioinženjering, genetika je više teorijski usmjerena a bioinženjering je upotreba svih teorijskih znanja kroz korisnu, praktičnu svrhu.

RBK: Pošto si ekološki ambasador, živiš u Bosanskoj Krupi, svi pričaju da je ona lijepa i jeste i najljepša je i mi se s njom hvalimo, kako ti u vidiš u budućnosti Bosansku Krupu za 10 – 20 godina, kako bi trebalo da se razvija, tvoja saznanja o ekologiji, korištenju prirodnih resursa, kako je ti vidiš, kako je zamišljaš?

AM: Kad sam pisao izvještaje, zapravo esej koji se bavio unapređenjem vlastite sredine morao sam odgovoriti na isto to pitanje i većinom sam to vidio u bogatstvu vode,, šume, polja – odnosno u turizmu, održivom turizmu. Uložio bih više u hidropotencijal, više bih iskoristio drvna bogatstva, mogao bih više reći i o Šujnovcu i to su sve stvari o kojima treba dugo razmišljati i u kojima se u Bosanskoj Krupi može puno uraditi.

RBK: Kada govorimo o biologiji i ekologiji kažu da milioni propadaju ovdje, da ih samo trebamo pobrati, od raznih biljaka do gotovih plodova Je li to neka vizija za budućnost?

AM: Da sad kako spominjete sigurno postoji tih nekih rijetkih biljnih i životinjskih vrsta, koje treba prepoznati i zaštiti kao posebne, endemične ili rijetke vrste kojih ima na podrčju USK i u Bosanskoj Krupi. To su stvari koje bi privukle jako puno turista i istraživača iz svijeta ali se mora uložiti u promociju tih prirodnih vrijednosti.

RBK: Za kraj, jedna tvoja poruka mladim ljudima. Kako spojiti ovaj napredak, ovu revoluciju u komunikacijama kad govorimo o internetu, fb, pametnim telefonima, sa korisnim? Kako razdvojiti to vrijeme i kako prepoznati da ga iskoristimo kako treba i ujedno tvoja završna poruka svim mladim ljudima i učenicima osnovnih i srednjih škola i studentima.

AM: Možda imam neko nepopularno mišljenje što se tiče socijalnih medija komunikacije ali mislim da socijalni mediji općenito nose jako puno koristi svima nama i svako ima mogućnost da pristupi njima, da se poveže sa toliko različitih ljudi širom svijeta i da istražuje na internetu. Ko pravilno koristi internet može toliko iz njega da dobije. Sve ovo što sam postigao ne bi ni približno tome da nije bilo toga, da nisam imao te stranice na internetu, da nisao imao test MIT-a i Harvarda, to je sve nama donio internet. Da završim, poruka svim mladima širom BiH i Bosanske Krupe da ulažu u sebe da nađu ono što najbolje rade i da se u tome profiliraju, da rade puno stvari, da istražuju ono što im najbolje ide i da istražuju na internetu jako puno prilika preko ovih stranica kao što su Mreža za izgradnju mira, stipendija, konkursa, jako puno prilika postoji i treba ih tražiti. Internet donosi i zaposlenja. Jednostavno neprocjenjivo je bogatstvo.

RBK: Borba za obrazovanje Malalina, borba za obrazovanje tvoja, već si rekao da zapadnjaci o tome imaju drukčiji pristup možda zato što imaju upravo sve na tacni, bogatije su države. Završno pitanje, Malalina borba tamo za uopšte obrazovanje i naša borba ovdje za obrazovanje. Imaju li svi u BiH baš mogućnost da se u istom obimu obrazuju? Kako se boriti?

AM: Kad govorimo o tome njen slučaj je ekstreman, u jednom podneblju gdje se nikako ne dozvoljava obrazovanje pripadnicama ženskog spola dok su kod nas ljudska prava više zaštićena, ovdje, na ovim prostorima u Evropi. Možemo povući paralelu u tome da se i s jedne i s druge strane borimo za obrazovanje jer se mlade osobe bore za obrazovanje kroz razne organizacije i asocijacije.

 

Vremenska prognoza

Trenutno na portalu

Ko je na portalu: 227 gostiju i nema prijavljenih članova

Kalendar

« Septembar 2018 »
Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

O NAMA

Radio Bosanska Krupa emituje dnevno 17 sati programa.

Ovaj radio svojim signalom sa stereo predajnika snage 1000W pokriva cjelokupnu teritoriju opštine Bosanska Krupa i dijelove opština Bihać, Cazin, Sanski Most, Bužim i Bosanski Novi.

...

FOTO GALERIJA

prirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodapriroda