U Bosanskoj Krupi je održana centralna Javna rasprava o Budžetu općine Bosanska Krupa za 2014.godinu. Nacrt budžeta za 2013.godinu usvojen je prije nešto više od mjesec dana i njegova visina je  6.170.000 konvertibilnih maraka. Inače ovo je po drugi put da se organizuje  ova Javna rasprava jer prvi put kada je bilo mnogo više zainteresovanih za raspravu  nije bilo članova Statutarno pravne komisije koji su zakazali Javnu raspravu pa je na prijedlog nekolicine prisutnih ta Javna rasprava otkazana.

Na novoj  Javnoj raspravi bilo je prisutno dvadesetak učesnika  a medju njima bio je i značajna broj vijećnika . Primjedbe na ponudjeni  Budžet na samoj raspravi imao je vrlo mali broj učesnika.Vijećnica Marija Krupić prvo je izrazila negodovanje što je uopšte donešena Odluka o privremenom finansiranju a potom je   rekla je da neće govoriti o rashodovnoj strani već o načinu kako povećati prihode i omogućitio bolje punjenje Budžeta prije svega od visine koncesionih naknada po kubnom metru  iskorištenih dobara. Vjećnica Krupić je predložila povećanje granta  za poljoprivredu na 500.000 marakja a za uštede je predložila da se plaće u  Jedinstvenom općinskom organu uprave smanje za 20 % i da se broj zaposlenih u općini smanji za 30%. U svom izlaganju rekla je da se u odluci o izvršenju Budžeta nikako nesmije dozvoliti Općinskom načelniku da ima pravo za kratkoročna zaduženja .

Predstavnica Udruženja Ada koje okuplja roditelje djece sa posebnim potrebama, Jasna Hasanagić , tražila je da se predvidjena sredstva po Budžetu od 3.600,00 KM za ovo udruženje ubuduće izvršavaju u punom iznosu.

Sekretar Sportskog saveza Fuad Džigumović iznio je stav Izvršnog odbora Sportskog saveza  Bosanska Krupa koji je tražio da se zbog formiranja novih klubova u Budžetu predvidjenih 115.000 poveća na 130.000,00 KM .

Asmir Oraščanin u svojstvu gradjanina je  uputio pitanje zbog čega su u nacrtu budžeta sredstva za dopunska prava boraca smanjena za 15 000,00  KM kada je prošlogodišnje izvršenje bilo više od planiranih 75.000,00  KM. Kod rashoda za plate imao je primjedbu na namjeru da se prime tri nova državna službenika i konstantan porast sredstava za plaće od 2010.godine pa do 2014.godine . On je primjetio da  su u nacrtu i sredstva za topli obrok predvidjena za visinu  od 2% prosječnog ličnog dohodtka a sva zakonska rješenja u Federaciji BiH kažu da to nemože biti biše od 1% . Asmir Oraščanin je predložio i da se boračkim udruženjima koja nisu održala izvještajne skupštine i  podnijeli izvještaj o utrošku sredstava  u protekloj godini ukine subvencija. On se takodje založio za povećanje sredstava za poljoprivredu.

Elvir Mulalić kao predsjednik kantonalne organizacije sindikata vatrogasaca i povjerenik istog sindikata za Bosansku Krupu tražio je da se u Budžet uvrsti isplata razlike za bosanskokrupske vatrogasce koja je nastala nepravovremenom primjenom zakonskih rješenja u posljednje tri godine a ta potraživanja iznose oko 105.000 KM.

Za sve one koji još uvijek nisu uputili svoje primjedbe na Nacrt budžeta općine Bosanska Krupa za 2014.godinu imaju vremena da to učine u  narednih desetak dana  a Prijedlog  budžeta biće ponudjen vijećnicima na usvajanje najvjerovatnije  na januarskoj sjednici.

Ademir Mesić

Faruk Šehić u kulturi najbolji

Radosna vijest za Bosansku Krupu

Tri godine uspješnog i prepoznatljivog rada je iza portala Prometej.ba,portala koji prati dogadjanja u društvu i kulturi BiH.Na kraju ove godine su napravili izbor najboljih i najlošijih, u raznim sferama sveukupnog društvenog života .Najbolji,na polju kulture je  Krupljanin Faruk Šehić.

Tekst koji slijedi prenosimo sa www.prometej.ba

„Pred kraj 2013. godine, u trećoj godini Prometeja, objavljujemo naš izbor po pet ličnosti iz Bosne i Hercegovine (ili izravno povezanih s našom zemljom), te po jedan kolektiv, koji su se istakli pozitivnim primjerom odnosno negativnim primjerom u ovoj godini. Mnogi za koje bi se očekivalo da ponesu titulu antiličnosti nisu se našli na tom mjestu, jer se ništa dobro od njih ionako nije očekivalo, ni u ovoj godini niti ikada; onima koji su se istakli poštenim i predanim radom, želimo da i ubuduće nastave biti takvima.

U kulturi najbolji: Faruk Šehić

Za svoj roman Knjiga o Uni Šehić je 2012. dobio regionalnu nagradu „Meša Selimović“, a 2013. nagradu Evropske unije za literaturu. Svakoga tjedna piše kolumne za magazin BH Dani, gdje na potresan način ponire u stanje generacije uništene ratom i poslijeratnim beznađem. „Težak“ ali vrijedan pisac.“

Faruku iskrene čestitke,sa puno ponosa i najljepših želja za Novu 2014-tu.Teška je njegova riječ,ali i stvarna slika onoga što je pratilo njegov grad,njegove sugradjane, kradući im mnoge dane života u beskrajnoj ljepoti prirode, koja im je unskim staništem dodijeljena.Faruk se, sa sebi sličnima, uvijek savršeno razumijevao,ostali su ćutali i vremenom shvatali što im je želio reći da se ponovo ne ogriješe o sve ono u čemu su jednostavno mogli uživati.

Dževada Štancl

Uspješnu prvu takmičarsku godinu u svom šestogodišnjem radu Klub ekstremnih sportova „Urban X“ iz Bosanske Krupe završio je manifestacijom pod nazivom „Trka za sreću 2013“, koja je, osim promicanja zdravog načina življenja i boravka u prirodi, nosila i humanitarni karakter.Oko četrdeset učesnika,trkača,mnogo sponzora,uz istinske zaljubljenike u atletiku i biciklizam, isprobalo je stazu postavljenu u Koritima,još jednoj zelenoj oazi naslonjenoj na gradsko područje opčine Bosanska Krupa, gdje bi, polovinom naredne godine, trebala se održati jedna od takmičarskih trka u brdskom biciklizmu Škoda XC lige.

Mnogo zadataka su pred sebe postavili člani Kluba ekstremnih sportova kada su došli na ideju da organiziraju ovakvu manifestaciju na smjeni dvije godine i da joj, sa tim projektom i  početkom, najave prerastanje u tradicionalnu prednovogodišnju manifestaciju.A svi ti zadaci su u velikoj mjeri i realizirani.

Utrka „Kros za sreću“ je ukras na sveukupne rezultate Kluba ekstremnih sportova „UrbanX“ koji su zabilježili u ovoj,prvoj takmičarskoj godini u Škoda XC ligi.Veliki rezultati,pojedičano i ekipno uz Nedžada Mahmića kao člana državne reprezentacije u biciklizmu su njihov,ali i ponos općine Bosanska Krupa.

Na prvoj ovogodišnjoj trci organizatori su se potrudili da kroz ovu manifestaciju ugoste mnogo veći broj gradjana od onog broja koji je došao u bosanskokrupska Korita.Uz pokroviteljstvo općine Bosanska Krupa,zajedno sa stanovnicima Donje Mahale očekivali su ih mnogo više,ali opet bili zadovoljni sa posjetom,obzirom da je ovo prva manifestacija.Svi učesnici imali su tokom takmičenja i druženja u prirodi besplatan topli čaj,a po završetku takmičenja i grah iz velikog kazana.Kroz simbolične  uplate startarine i novčane darove sponzora koji redovno podržavaju sveukupni rad Kluba ekstremnih sportova „UrbanX“ za članove udružebja roditelja i djece sa posebnim potrebama „Ada“ iz Bosanske Krupe prikupljeno je oko 670 KM,a svoj dio u tu cifru ugradili su i članovi udruženja „Ljuti Krajišnici“.

Prvu kros-trku,uz zaljubljenike u prirodu i zdrav način življenja je pratio i općinski načelnik Armin Halitović.

Poseban kuriozitet su spremili mještani Donje Mahale i Korita, kao duhoviti doprinos ovoj manifestaciji.Bila je tovatra u drvenoj peći.Da je to moguće uvjerili su se svi koji su bili na ovoj manifestaciji, jer dok je trajala manifestacija vatra u drvenoj peći u starom lipovom panju grijala je i veselila sve učesnike prve“Kros trke za sreću“u Bosanskoj Krupi koji će se na istom mjestu naći i slijedeće godine,prvo na jednoj takmičarskoj utrci,a onda i na drugoj po redu „Kros utrci za sreću 2014.“

Najbolji na ovogodišnjoj utrci-po kategorijama bili su:

 Žene- 1 krug,  4000 metara

  • 1. Bojana Bjeljac 22:40
  • 2. Ivana Bjeljac 26:20
  • 3. Dubravka Vejnović

Kadeti-1 krug, 4000 metara

  • 1. Ćamil Bajramović 22:40
  • 2. Ajdin Kazić  25:30

Juniori- 2 kruga, 8000 metara

  • 1. Nedžad Mahmić  41:.20
  • 2. Stefan Vojnović  44.00
  • 3. Aziz Bužimkić 48:30

Seniori-2 kruga, 8000 metara

    • 1. Đulaga Trejić 42:40
    • 2. Milan Stupar 44:40
    • 3. Mirald Mešić 45:30

Pioniri

    • 1. Bajram Mušic
    • 2. Aladin Balkić
    • 3. Sanjin Đžajić

 

Dževada Štancl

Zapis sa svečanog otvorenja Gradske galerije u Bosanskoj Krupi

(Plivaj ptico,leti ribo-sve je to život)

Gradska galerija u Bosanskoj Krupi,dvadesetčetvrti decembar može slobodno od ove godine slaviti kao svoj rođendan,ne toliko zbog impresivnog zaokruženog prostora sa kojim raspolaže, već zbog općeg dojma koji je svojim domovima ponijelo nekoliko stotina posjetilaca,likovnih umjetnika,poštovalaca likovne umjetnosti,prijatelja kulture općine Bosanska Krupa i onih koji tu kulturu prihvataju kao neodvojivi dio sveukupnog razvoja grada.

Gradska galerija u Bosanskoj Krupi  jeste sada jedan od najljepših galerijskih prostora u našoj zemlji,jeste i mjesto gdje je bogati svijet vrijednih likovnih djela imao život i prije osnivanja posebne ustanove i uredjenja darovanog prostora,ali jeste, od ovogodišnje decembarske večeri i mjesto čija su vrata zvanično,nadahnuto,kako samo Krajišnici znaju,otvorili svojom izložbom dva čovjeka ,likovna umjetnika,Admir Mujkić i Fikret Libovac.Izložbom koja se,iako je zajednička poveznica umjetnost ,rijeka Una,osjećaj života,historije,dogadjanja,duša,borbe,ponosa i usuda krajiškog čovjeka savršeno  uklapala u jezik „Knjige o Uni“ Faruka Šehića čije su riječi uvele nas u umjetnost likovnog izražaja riba i ptica u svojim staništima, u kojima jedino ne znaš gdje jedno prestaje, a drugo počinje.

Savršena cjelina ukupnog umjetničkog doživljaja učinila je da su se ovo veče u Gradskoj galeriji ,svi osječali  i ribama i pticama,  virtouzno mijenjajući medij u kojem traju.Kao domaćini:vodom nošeni na zemlji,sopstvenim krilima uzdignuti na nebu.Posjetioci su svi svojim čulima, nekom višom silom,kojoj nije ni bilo toliko važno da li si stvaralac likovnog djela ili njen poštovalac, odlučili da plivaju neometano i jednostavno vodom, noseći na svojim ledjima krljušti izrezbarene prošlosti ,u kojoj su se one, bez nekog savršenog reda, stopile sa krajiškim dahom i poletjele čistotom zraka, nekad slobodno,nekad noseći težinu kaveza u koji su svojom voljom sklonjeni, ili ne svojom voljom, gurnuti,zatočeni u svoje  i tudje živote, dajući prostora da svaki,makar i obični čovjek bude umjetnik u traženju izlaza,kako bi svjedočio o nasušnom osjećaju  slobodnog krajiškog, nikad dovoljno istraženog,srećnika i patnika  svih vremena.

Višedecenijski cilj, zasnovan na četrdest tri godine Likovne kolonije „Krušnica“u Bosanskoj Krupi, kao prirodni odgovor na četiri veličine iz svijeta likovne umjetnosti ponikle ili oblikovane na bosanskokrupskom tlu,Hakmana,Drljače,Krupića i Karanovića,uz sve koji su kao njihovi poštovatelji ili učenici davali prepoznatljive boje u svijetu poznatih akademskih likovnih umjetnika, od Tajića,Terzića do Admira Mujkića, je bila Gradska galerija koja bi bila dostojan reprezent svega onoga što su akademci i amateri u likovnoj umjetnosti , pridodali kao svoje djelo.

Naravno,uz sve, ne zaboravljajući Boška Karanovića,umjetnika i neosporivo velikog čovjeka, koji je svojom darovnicom od 110 vrhunskih grafika svom rodnom gradu i ljudima u njemu, usmjerio zaljubljenike u likovni svijet da vrata Gradske galerije budu otvorena.Ne zaboravljajući istrajnost  direktora Gradske  galerije da te iste grafike budu uvrštene u nacionalno blago BIH, u sklopu nematerijalnih nacionalnih spomenika,a u posjedu općine Bosanska Krupa.Priznanje je to, koje je zbirkom Karanovićevih grafika, Gradska galerija u Bosanskoj Krupi prva dobila,a koje sada, imaju svega još dvije u BiH.Dodajući tome odgovornost u opredjeljenju općinskog načelnika Armina Halitovića, da predloži i izlobira kod Općinskog vijeća Bosanska Krupa, bezrezervnu podršku osnivanju Gradske galerije, u nimalo pogodnim vremenima za ulaganje u sferu umjetnosti uopće.

Još jednom drugačiji od svih, kada je najlakše biti isti i sve završiti sa rečenicom nema sredstava,bosanskokrupski gradjani su uspjeli obogatiti se, na kraju ove,2013. godine, sa novim,sada zaokruženim kvadratima, zavodljivo lijepe i uredjene, Gradske galerije. Gakerije koja ima već dovoljno ličnog nakita u umjetničkim djelima, za više sopstvenih postavki i koja se može svrstati medju najbogatije  manje gradove u BiH, kada je svijet likovne umjetnosti u pitanju,a i više nego često,  biti „rame  uz rame“, uz velike gradove u našoj zemlji.

Tonski na svečanom otvorenju Gradske galerije,na otvorenju zajedničke izložbene postavke Amira Mujkića i Fikreta Libovca od prvog čovjeka grad i najdirektnijeg krivca za život Gradske galerije u Bosanskoj krupi zabilježili smo slijedeće riječi:

Mislim da smo večeras mnogima zatvorili usta iz vremena kada smo raspravljajli treba li nam Gradska galerija, ile ne.Ovo večeras je dokaz da smo učinili pravu stvar i evo, u roku dvije godine, smo uspjeli završiti i otvoriti ovaj galerijsku prostor,u vrijeme kada za kulturu i mnogo razvijeniji za kulturu nemaju sluha.Mi u Bosanskoj Krupi smo stali uz Gradsku galeriju, šaljući poruku da je ovdje kultura uvijek bila i da će je biti dok je gradjana općine Bosanska Krupa.Ovo je samo jedan segment kulture u kojem se želimo predstaviti sa onim što imamo,a u narednom periodu njegovaćemo i sve ostale segmente te oblasti, sa željom da obogatitimo društveni život u lokalnoj zajednici i time doprinesemo zadovoljstvu gradjana.Kultura u Bosanskoj Krupi,sa onim što imamo će biti ravnopravan segment uspješnijeg sveukupnog razvoja i ja ovom prilikom čestitam svima koji su učestvovali u davanju punog života Gradskoj galeriji u Bosanskoj Krupi i koji su svojim prisustvom večeras pokazali da smo uradili izuzetnu stvar „(općinski načelnik Armin Halitović)

Godine truda,nezamislive upornosti i često nadnaravnih preskakanja stepenica su iza Saliha Suljanovića koji je prvo rukovodio prikupljanjem,čuvanjem,istraživanjem likovnih djela nastalih kroz likovnu koloniju „Krušnica“,zajedno sa članovima istoimenog udruženja,koji je dao prostora da Boško Karanović ,za života, iskaže i potvdi svoju nikad upitnu ljubav i pripadnost Bosanskoj Krupi i koji je ,uz zadatak i kasnije podršku Općine, zatvorio načine da se cjelokupni prostor Gradske galerije u potpunosti završi.

Malo tko od ljudi danas,istovremeno završi zadatak i uz to ima osjećanje da je kroz posao uradio i svoj najželjeniji radni cilj koji je sam sebi postavio, a na dobrobit opće zajednice,ovaj put općine Bosanska Krupa.Malo tko,uz zaista važna imena iz svijeta likovne umjetnosti BiH i regiona, koji svojim prisustvom i djelima jesu dio likovne povijesti i sadašnjih dogadjanja na ovom polju na području bosanskokrupske općine,bez zadrške i bez osjećaja da bi povrijedio njihovu umjetničku sujetu je davao prvo mjesto umjetnicima koji su odnjihani na ljepoti općine Bosanska Krupa,Une,Krajine,a tek potom i prijateljima,već dokazanim umjetnicima, koji su cijelim svojim radom nosili ime Bosanske Krupe kao malog svetišta likovne umjetnosti.Obrnuti put je bio lakši,ali odabrani sigurno dugoročniji i nezavisniji.

Možda je zbog tog poziv na kratki osvrt na Gradsku galeriju ,njeno otvorenje,nekoliko stotina posjetilaca i isto toliko njihovi impresija posebnom izložbenom postavkom,osobito nadahnutih Mujkića i Libovca i nekorektan za sve one koji su se u garadsku ugradili- jer je veče u Domu kulture u Bosanskoj Krupi,tog 24-tog, bila sve- do samo formalnost:

Ja sam presrećan,ushićen i zadovaljan gradjanin općine Bosanska Krupa.Ovom Gradskom galerijom koja je proizvod ljubavi,odnosa prema umjetnosti kroz vijekove,mi u Bosanskoj Krupi,ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini smo dobili danas nešrto nestvarno i veliko.Dobili su svi oni koji su pune 43 godine stvarali u okviru Likovne kolonije „Krušnica“ u Bosanskoj Krupi,koji su poučavali malde,ostavljali svoja djela, koja su osnova i razlog postojanja ove Galerije.Naš grad,ikona kulture,gnijezdo velikih likovnih umjetnika, dobio je reprezentativan prostor za koji je profesorica Mirjana Čistopoljski neko veče rekla, da bi nam i Sarajevo pozavidjelo na njemu.Večeras smo ovdje svjedočili izuzetnoj izložbi koja zahtijeva izuzetan prostor.Ovo su eksponati koji su se kao u svoje naljepše gnijezdo smjestili da ispričaju zajedničku priču o životu-priću Admirovu i Fikretovu.Ovo je poklon veliki za otvorenje Gradske galerije,nemjerljiv ničim drugim već samo ljubavlju prema ovom gradu,općini,Krajini uopće.Dugoročno,najvažnije je, što ovim svečanim otvorenjem, svoje stalno mjesto dobija stalna postavka Zavičajne zbirke grafika Boška Kranovića, koja je, uvrštena u nacionalno blago BiH.Stotinu deset grafika našeg sugradjanina, pokojnog Boška Karanovića, koji ih je on sa srcem i dušom, darovao svom rodnom gradu, sada će biti predstavljene u punom svijetlu.Ja samo mogu da se zahvalim svima koji su doprinjeli da dobijemo ovakav prostor.Večeras je planetarni dogadja za Bosansku Krupu,ovaj grad je značjano mjesto u jugoistočnoj Europi kada je u pitanju umjetnička grafika.Radovi historičara umjetnosti uskoro će posvjedočiti i o mogućnosti da Bosanska Krupa bude imenovana i prvim gradom gdje se začela moderna grafička umjetnost na Balkanu „(Salih Suljanović-direktor Gradske galerije)

Kao što se nikada i neće znati,tako se i ne zna zašto dio ove decembarske umjetničke večeri sa svojim drugarima od istosti nije bio Faruk Šehić,samo fzički,tako se nikada neće objasniti otkud takav duhovni most izmedju izložbene postavke u Gradskoj galeriji u Bosanskoj Krupi, Admirove i Fikretove, i svih redaka „Knjige o Uni“,kako su se to svezale dvije vrste umjetnosti u istom tumačenju onoga osječaja za prirodu i ljude ovoga podneblja.Dok je Kasim Šertović čitao Farukove rečenice koje se nalaze na promotivnom katalogu za izložbu „Svojoj  Krajini“ on je duhom bio tu,možda dajući prijateljski trenutak svojim prijateljima da se predstave sa svojim likovnim djelom kao savršenom instalacijom uslikanih njegovih riječi...

 „Da mi je neko 1993. rekao da ću za tačno dvadeset godina pisati o izložbi svoga prijatelja Admira Mujkića, i to u gradskoj galeriji u Bosanskoj
Krupi, teško bih mu povjerovao, jer ako se sjetimo kako je tada Krupa izgledala, i čime smo se Admir i ja tada bavili, čuđenje bi bilo
sasvim realno. Krupa je tada bila podijeljena Unom na dva dijela, grad je bio prljav, srušen, zapušten, divlji kako samo to jedan grad pun
života može biti zahvaćen najgorim mogućim ratom. Dovoljno se sjetiti da je trava rasla glavnim gradskim ulicama. Jedino je rijeka Una bila
nepromjenjiva, neuništiva, nju je bilo nemoguće pomjeriti iz ležišta, nemoguće ju je bilo učiniti ružnom i prljavom.
Rijeka Una će vremenom iza rata postati nešto kao tematsko vrelo Admirovih i mojih umjetničkih radova. Moglo bi se reći da smo obojica
našli spas u vodenom svijetu rijeke Une, s rijekom smo se pomiješali i prepoznali, kako bi rekao Ungaretti“.O Admirovim grafikama,blinkerima, metalnim ribama, i drugim radovima sam u više navrata pisao tekstove, te bih se ovdje rado sjetio nekoliko redova o njemu:
Ovaj novi / stari osjećaj panteizma i sveprožimajuće snage prirode, koja se obnavlja u nama čak i nakon fizičke smrti, predstavlja svojevrstan
himnični doživljaj prirode i čovjeka u njoj. U Mujkićevom mikrokosmosu ljudi pričaju sa pticama, čuvaju vodu, zemlju, znanje,
druže se sa zmajevima, poskocima ili sokolovima. Mujkić pravi vlastitu hijerarhiju ljudi i drugih živih bića davajući im različite emocije,
koje su sadržane u pokretima figura od fragmenata, i još više u fantastičnim nijansama boja kao što je to slučaj sa grafikama Čuvar Vode
ili Čuvar Vode II, gdje autor na ove dvije grafike suprostavlja nijansu crvene i plave boje – vode iz koje izrastaju njeni čuvari u cjelovitoj
simbiozi. Svi ti čuvari su savršene i idealne ličnosti, onakve kakve u našem svijetu rijetko možemo sresti, i kakve nam je Mujkić prikazao
kao baštinike vrlina, emocija, i magičnih dobrohotnih moći nad živim stvorenjima u univerzumu kojim struji jedinstvena duša, ona što bdije
nad svim stvarim i pojavama materijalnog postojanja, ona koja još nije opisana i koja se ne da opisati opirući se čovjekovoj želji da sve stavi
u određenu formu koja će nakon nekog vremena postati sama sebi svrha. Često se na ovim grafikama pojavljuje jedno protejsko biće koje
može imati oblik letećeg križa ili nekog bića nalik meduzi, koje se obično nalazi na samom trupu Mujkićevih junaka. Ono može biti mali
pečat života ili očit religijski znak pomiješan sa izrazito orijentalno – islamskim simbolima Krajišnika i Čuvara, pa se Mujkićevi junaci mogu
shvatiti i kao mjesta gdje se (na tijelima, a ne na državnim teritorijama) susreću religije i kulture kao simbiotički identitetski elementi jedinstva
u različitosti, bez obzira koliko to danas djeluje naivno i utopijski u odnosu na dnevno-političku stvarnost, prava vijest je da stvarnosti
uopšte i nema/uđimo u tihi i nježni vrt, piše Rumi u jednoj svojoj pjesmi. I vrijeme je da uđemo u krajolike Mujkićevih grafika, na kojima
umjetnost iznova potvrđuje sebe kao katarzu (minijaturnu, ali snažnu), koja će pomoći našoj sakatoj zbilji da prevlada vlastiti očaj“.(Faruk Šehić)

Admir Mujkić kao svoje mjesto rodjenja zapisuje Sisak,kao mjesto odrastanja Bosansku Krupu i Bosansku Otoku,kao mjesto sazrijevanja i trenutnog življenja Sarajevo,a kao mjesto djelovanja u likovnom svijetu bez granica i  kao mjesto odredjenja i sliku potpune zrelosti i osjećaja pripadnosti ,rijeku Unu i svoj grad i svoju čaršiju odrastanja, neraskidiv povezan uz blok i boje svog nastavnika Stanislava Cileta Tajića,rezač Ede Šarića i rapidograf Mirdala Terzića.

Pisati o Admirovim grafikama je unaprijed presudjen zanat u kome ćeš ostati kratak, ma koliko razumijevao,poštovao i bio utisnut u bilo koji potez olovkom,bojom,rezačem u njegove grafike ..uvijek će nedostajati riječ koja mogla i da bude skalper za poruku iz neke  od priča koje je umjetnik htio reći.Samo emocije, koje su i samog Admira Mujkića duboko „oplele“ u ovoj večeri, davale su hrabrost da se započne novinarski zapis o ribama i da Galerijom plivaš kao rijekom, koja je nevidljivo,ali moćno, imala svoj tok gradskim novotvorenim likovnim hramom u Bosanskoj Krupi.

Faruk je završio svoj tekst gdje Fikret i ja vračamo dug svom stvarnom i imaginarnom zavičaju.Ona uspomena koja je meni „navrla“ večeras na ovoj izložbi je upravo dan kada sam odlazio iz Bosanske Krupe i Bosanske Otoke  na Akademiju u Sarajevo.Moj nastavnik Stanislav Tajić mi je dao taj blok i boje,poslije njega mi je Edo Šarić dao noževe za linorez,a treći koji me je ispratio je bio Mirdal Terzić koji mi jedao rapidografe.Ja te stvari i danas čuvam.To govori o nama-kakvi smo mi ljudi.Nije slučajno da sam sa takvima stasao,da sam otišao tamo i da sada vraćam dug svome mjestu.Ovaj grad je odavno imao Likovnu koloniju,medjunarodnu,imao je Boška Kranovića,Kostu Hakmana.Ovo je grad koji njeguje taj imidž.Mi i sada imamo sa bosanskokrupske općine troje studenata na Likovnoj akademiji u Sarajevu i za budućnost ove vrste umjetnosti,ovdje, se ne treba bojati.Ova galerijska ljepota i sveukupana prirodni ambijent nikada neće ostati nevidjena i nedoživljena, jer ona stvara takav naboj,takvu kreativnu potrebu, da ljudi postaju umjetnici.I moram reči:ovdje je lako postati umjetnik.To se desi samo od sebe.Svaka individua ima i svoju tragediju i sreću.Meni se tako sve posložilo,ali ja uvijek kažem da sam tamo na privremenom radu i da ću se ovdje vratiti.Osobito posljednjih godina sam shvatio da se najviše zaželim rijeke Une.Nju kad vidim kako da sam vidio svoju sestru.Ja znam da sve ovo što sada, na jedan drugi način započinje ovom Galerijom, je nezaustavljivo.Bosanska Krupa zaslužuje ovakvu Galeriju i sa njom se može samo dalje, jer Bosanska Krupa svakog ljeta je puna likovnih umjetnika.Poslije Počitelja, Bosanska Krupa je ta o kojoj se priča u umjetničkim krugovima kao o gradu koji ima veliku i važnu likovnu koloniju“(Admir Mujkić-predsjednik ULUPIBIH)

„Isto je bilo teško povjerovati ratne 1993. ili bilo koje druge ratne godine da će Admir izlagati zajedno sa svojim profesorom sa Akademije
likovnih umjetnosti kiparom Fikretom Libovcem, rođenim Prijedorčanom, koji se nakon rata nikada nije vratio u svoj grad. Ta njegova
„besa“, zavjet koji je dao samome sebi već je postao legendaran i neodvojiv dio njegove biografije.Fikret Libovac spada u red najznačajnijih
bh. likovnih umjetnika, mada, po vlastitoj prirodi, više je sklon da radi u miru svog ateljea, nego što ga zanima vlasitit umjetnički PR, čemu su danas umjetnici i previše skloni. Nekad se lik samog umjetnika nameće kao veći od njegovog djela, što je pogubno za umjetnost, akratkoročno nazovi profitabilno za samog umjetnika.-napisao je Faruk Šehić.
„Mada bi se moglo reći sve osim da Fikret Libovac nema biografiju jednog harizmatičnog umjetnika. Od bitnika iz sedamdesetih do borca
Armije BiH u devedesetim, i na kraju vrhunskog kipara čija je izložba u Colegiumu Artisticumu u Sarajevu prije nekoliko godina, bila jedna
od najboljih, najvećih kulturnih događaja što se tiče moga sjećanja.
Sa te izložbe pamtim dosta toga, ali i najupečatljvije „statue“ zapaljenih kuća i džamija, koje su uhvaćene u momentu dok gore, a napravljene
su od kartona, zato sam stavio statue u navodne znake. Napravljene su od materijala najpodložnijeg vatri i ratnom ognju. Na nekim
artefaktima džamije i kuće se gotovo spajaju, te ih je nemoguće razlikovati, bez da tu trebamo neki tzv. ideološki linijar kojim ćemo odrediti
granicu između svetog i profanog. To su istinski potresne statue, gdje plamen može imati oblik lista ili krošnje drveta, stvarajući tako jednu
fatalističku sliku ovih naših prostora i ljudskih života, u kojima je smrt sastavni (organski) dio igre, da se poslužim fudbalskom metaforom“(Faruk Šehić)“

„Ptice Fikreta Libovca su stvarne i fantastične istovremeno. Da nema skulptura sa kavezima, njegove ptice bi bile bliske rajskim stvorenjima satkanim od krvi i mesa. Slika nekog paganskog raja gdje i dalje dominira čulnost i tjelesnost. Drhtavi kavezi su kontrapunkt pticama raširenih krila koje kruže oko kaveza, tako sam vidio jednu njegovu izložbu.
Ptice Fikreta Libovca su snažna, čista i veselo-tužna bića. One vjerovatno mogu biti i metafore onih ptica iz djetinjstva kojima smo se divili dok lete zrakom, ili mogu izražavati bjelosvjetsku tugu zarobljenog i sputanog stvorenja. Nigdje se ne može pobjeći od tjeskobne realnosti, čak ni podražavajući svijet pernatih stvorenja, koja jedino znaju šta znači osjećaj slobode. Treba se pokloniti pticama i onom ko ih je iz carstva mašte, iz razbarušenih maglovitih krošanja, prenio u ovaj naš svijet, i učinio nas, barem za trenutak, oslobođenim gravitacije.“(Faruk Šehić)

Prijedor nije daleko,jedna je od pjesama koja poziva nečujno svoje sugradjane da ne zaborave,na sve prebolno,svoje odrastanje..da s bolovima žive i u svom gradu, jer čovjek i jeste ptica koja može letjeti i tudjim nebom i biti raširenih krila,ali u vječnom kavezu kroz koji često ili uvijek treperi zrak mjesta u kojem si stasao i koje ti je odredjene i onda kad surovije i bestidnije, iz njega nisi mogao biti otjeran.I nije Prijedor ni geografski,ni dušom bio daleko,on se ravnopravno smjestio u Gradsku galeriju u Bosanskoj Krupi.

Fikret Libovac,umjetnik koji je premalo koristio priču o sebi,nošen umjetničkim saglasjem likovnjaka i posjetilaca sa pričom njegovom i Admirovom,da riba bude u vodi,a kavez u ruci kao eksponat, a ne ovojnica tijela bez željenog izlaza je za besu „Nikad Ja i Prijedor moj“ izrekao i mogućnost koju nosi bosanska poslovica-„nikad ne reci nikad“.Gdje je mjesto Fikretovo-u kavezu ili van njega,kakva su krila ptice koja stoji u ovom umjetniku:

Meni je drago da se moja izložbena postavka smjestila uovaj bosanskokrupski prostor.Ja,kako Fikret i ne znam jesam li u kavezu ili van njega.Pokušao sam ovim kazati o svom životu,ali ne prvenstveno samo o svom,već o životu mom sa meni dragim ljudima sa kojima sam živio u jednom prostoru,nekad.Ptica je i sama simbol i slobode i zatvorenosti.Čovjek je isto to.On nosi i samoću i zatvorenost i slobodni let.Bosanska Krupa je mnogo slična mome Prijedoru,ista nas voda zapljuskuje,isti vazduh dišemo,ja volim Krajinu,lijepo se u njoj osjećam.Bosanskoj Krupi dugujem bar malo svoje umjetnosti,svoga djela.Uz sve to posebna je veza i osječaj sa Krupljanima,gradjanima,umjetnicima i posebno sa likovnim umjetnicima sa kojima me uvijek vezuje zajednička nit osjećanja života i dogadjanja.Mene za moj Prijedor sada,vezuju samo dječake uspomene,par mojih prijatelja,ostalo ne znam..let me ne vodi mom gradu,imam svoju riječ,ali eto večeras sam spreman kazati i poslovičnu bosansku rečenicu-„nikad ne reci nikad“.Sa Admirom Mujkićem i Farukom Šehićem,mojim bosanskorupskim velikim prijateljima sam u istom,u zajedničkom smo letu.Nismo baš toliko mladi,ali i dalje plivamo i letimo zajedno.Svaka naša bol i radost  je zajednička i bez obzira na godine,smatram da je budući svijet otvoren za naš zajednički let i da u njemu imamo još mnogo to reći.Isto,a svako na svoj način“ (Fikret Libovac-likovni umjetnik)

Umjetnička instalacija dva umjetnika u Gradskog galeriji Bosanska Krupa je ustvari „Maternji jezik“ njihove umjetničke priče,srodne sa osjećajem života književnika,jednog koji je Libovčev kavez stavio na naslovnicu svog „Matrenjeg jezika“,drugog, koji nas je riječima uveo u galerijsku fotokopiju života čovjeka naraslog na ovim prostorima.

„Pred vama su dva vrhunska umjetnika koji maštu rukama pretvaraju u opipljive predmete. Koji se bore sa svojim unutrašnjim demonima,
pripitomljavaju ih, i od njih prave željene oblike. I još ništa manje važno je da se radi o umjetnicima Krajišnicima, koji ovom izložbom
vraćaju dug svome stvarnom i imaginarnom zavičaju“-zapisao je Faruk,ostavljajući nas da vodjeni njegovim riječima imamo u Bosanskoj Krupi jedinstven umjetnički doživljaj, gdje sve treba da bude na svom mjestu.Dvojica istih na svom ,likovnom polju-navodjeni na umjetnički zanos njegovim riječima sa istom književnom porukom,koja život na ovim krajiškim područjima znači.

Likovni dogadjaj u Bosanskoj Krupi,uz Radio Bosansku Krupu,pratile su ekipe BHT1 državne televizije,Federalne televizije,uz Dževdeta Tuzlića –urednika kulture na BHT1 televiziji.Iznenadjenje,radost u druženju sa pticam i ribama ni njih nije ostavilo bez teksta,riječi,slike koje su pretočili u zanimljive osvrte na ovaj dogadjaj.

Mnogo ljudi iz svijeta likovne umjetnosti je bilo 24.decembra u Gradskoj galeriji.Iz Gradske galerije Bihać tu je bio Adnana Dupanović,kustos galerije „Enver Krupić“-Nermin Delić,profesor Samir Sućeska kao izaslanik profesora Mustafe Skopljaka i još jedan krupski likovni umjetnik Boris Majstorović,te uz brojne likovnjake unsko-sanskog kantona i MuharemČaušević,profesor Ismet Erdić i mnogi drugi, jedanako dragi  ovoj bosanskokrupskoj galerijskoj noći.
Nezaobilizani su tu bili svi oni koji su sve 43.godine pratili rad Likovne kolonije „Krušnica“,koji su sa kolonijom živjeli njenu priču i zajedno stigli do trenutka kada je zaokružen projekt Gradske galerije u Bosanskoj Krupi, koja pored impozantnog prostora, u fundusu ima oko 800 umjetničkih djela nastalih u svom nukleusu –medjunarodnoj Likovnoj koloniji „Krušnica“.

Gradska galerija je u proteklih nekoliko godina uspjela složiti nekoliko kompletnih izložbenih postavki.Ona već sada može ponudi samostalne izložbe Stanislava Tajića –Cileta,Mustafe Skopljaka i Borisa Čistopoljskog, koji je, Udruženje likovnih umjetnika „Krušnica“ i Galeriju ,ove godine ,po završetku Likovne kolonije, darivao sa petnaet grafika.Za svaku godinu učešća na koloniji „Krušnica“- po jednu.Uz te grafike u izložbenoj postavci su i njegova djela koja je stvarao u toku svih svojih petnaest Kolonija.

Za kraj smo ostavili najvrijednije u fundusu Galerije-110 grafika Boška Karanovića, koji su, pored toga što su bosanskokrupsko, i nacionalno blago BiH.

Te grafike za petnaest dana naćiće svoj mir u svom stalnom domu,u stalnoj postavci Gradske galerije u Bosanskoj Krupi.One će,na pravom mjestu, ,svjedočiti o, istovremeno- netraženom,a ispunjenom dugu prema  velikom čovjeku i umjetniku Bošku Karanoviću, koji je sve ovo, možda davno,svojom dalekosežnom i uvijek živom mišlju o umjetnosti i ljudima ovoga kraja i zamislio,onda  kada je sa likovnim entuzijastima, započinjao sa radom Likovne kolonije „Krušnica“ u Bosanskoj Krupi.

Sve one koje je put nanijeo u ovim decembarskim danima do gornjeg grada u Bosanskoj Krupi,sve koji su pogledali  tu likovnu priču o pticama i ribama Admirovim i Fikretovim, čekalo je iznenadjenje,radost i ponos.Sigurno su zahvalili svima onima koji s zamislili,promicali,provodili i realizirali Gradsku galeriju u Bosanskoj Krupi.

Bez imalo skromnosti, na takvom utisku im je, u ime svih, zahvalio direktor Gradske galerije Bosanska Krupa Salih Suljanović.

Zahvalio im i predsjednk Udruženja likovnih umjetnika BiH Admir Mujkić čekajući onaj znak koji će ga vratiti tamo gdje sebe vidi u vremenu koje dolazi.Pored svoje Une.

Ponos je i voditi,voljeti,poštovati i živjeti ovaj grad punim njegovim plućima.

Otvor Gradske galerije je i najljepša čestitka za Novu 2014-tu godinu svim zaljubljenicima u umjetnost.

Dževada Štancl

 

 

 

Vremenska prognoza

Trenutno na portalu

Ko je na portalu: 643 gostiju i nema prijavljenih članova

Kalendar

« Oktobar 2018 »
Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

O NAMA

Radio Bosanska Krupa emituje dnevno 17 sati programa.

Ovaj radio svojim signalom sa stereo predajnika snage 1000W pokriva cjelokupnu teritoriju opštine Bosanska Krupa i dijelove opština Bihać, Cazin, Sanski Most, Bužim i Bosanski Novi.

...

FOTO GALERIJA

prirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodapriroda