Načelnik Općine Bosanska Krupa Armin Halitović, predsjedavajući Općinskog vijeća Bosanska Krupa Husein Gerzić i njegov zamjenik Mehmed Mahmić, zajedno s predstavnicima političkih partija, boračkih udruženja, pojedinih vijećnika i predstavnika bosanskokrupskog Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštite, u povodu 15. aprila - Dana Armije RBiH, obišli su spomen-obilježja u Bosanskoj Krupi i Bosanskoj Otoci, položili cvijeće i pred duše poginulih boraca proučili Fatihu.

Stotinudvije  godine od potonuća „Titanika“

 

Danas se u Bosanskoj Krupi obilježila 102.  godišnjica potonuća najpoznatijeg broda-„Titanika“.Rodbina potopljenih Krupljana na  brodu „Titanik „okupila se pred spomen-obilježjem, koje je svečano postavljeno u parku Doma kulture, u povodu obilježavanja stogodišnjice potonuća i sjećanja na četiri Krupljanina.Proučili su fatihu pred njihove duše i  položili cvijeće.

 

Za podsjećanje:

Noć  izmedju četrnaestog  i petnaestog aprila prije stotinudvije godine  je bila bez mjeseca, bez daška vjetra, a time i valova koji bi se slomili o smrznute gromade i zazvonili na uzbunu. Posada „Titanica“ plovila je prebrzo i kad je uočila santu leda, već je bilo prekasno.Na brodu su bili putnici visoke klase,ali i oni koji su u putujući u potpaljublju krenuli „trbuhom za kruhom“.

„Titanik“se smatrao nepotopivim brodom. Imao je najnapredniju tehnologiju i bio je "najsigurniji brod". Plovio je je iz Southamptona prema New Yorku .

Ejdo Rekić,Husein Sivić,Ćerim Balkić i Redžo Delalić bili su na „Titaniku“ među  više od 2200 putnika i članova posade.Oni  su krenuli u Ameriku u potrazi za boljim životom. Nažalost, niko od njih nije preživio budući da su svi bili putnici sa kartama trećeg razreda .Nalaze se na spisku 1514 ljudi čije je život završio u tri stotime metara dugom „Titaniku“.

Inače Ejdo Rekić je prije toga,od 1906.godine punih šest godina već boravio u Americi.Poslije prvog dolaska,kupovine zemlje i odmora u svojoj Ostružnici ,u Bosanskoj Krupi,vraćajući se na pečalbu,sobom je poveo još tri svoja sugrađanina koji su bolje, za svoje obitelji htjeli obezbjediti radom na dalekom kontinentu.

U knjizi »Bosniaks - America« objavljeni su detaljni podaci o četvero Bošnjaka iz Bosanske Krupe koji su žrtve najveće mirnodopske pomorske katastrofe. U Švicarskoj kupili su karte za treću klasu u agenciji »Viktor Klaus Wildi«. Cijena karte za treću klasu iznosila je tada 285 švicarskih franaka.

Putovanje koje započelo u engleskoj luci Sautempton tu je prekinuto poslije četiri dana plovidbe.A većina putnika nikada nije stigla do Njujorka.Ni četiri Krupljanina nisu uspjeli doploviti do ovog američkog grada,pa time ni doputovati do rudnika zlata u kojima je Ejdo Rekić ranije radio i gdje je želio, da dobro plaćeni posao, nađu i njegovi sugrađani.

Danas su,stotinudvije godine poslije, na spomen obilježju u Bosanskoj Krupi članovi porodica proučili fatihu pred duše četiri Krupljanina sa ovog broda,položili cvijeće i razgovarali o budućim aktivnostima.

Organizatori obilježavanja godišnjica „Titanika“ uspostavili su i suradnju sa stanovnicima Pisarovine kod Karlovca u Republici Hrvatskoj.U organizaciji građana iz ovog mjesta ,za tridest Hrvata i četiri Bošnjaka iz Bosanaske Krupe, koji su putovali ovim brodom,prošle godine  posađene  su trideset četiri breze,a u Bratini kod Pisarovine je, za stotogodišnjicu potonuća „Titanika“, položen i kamen temeljac za izgradnju spomen-kuće „Titanik“.I Krupljani i Bratinci žele u budućnosti unaprijediti suradnju i vezanost za posljednje putovanje „Titanika“ pretvoriti u turistički proizvod.

Organizatori obilježavanja potonuća broda „Titanik“ u Bosanskoj Krupi,uz podršku Općine, u spomen utopljena četiri Krupljanina, planiraju  u budućnosti, sakupiti što više dokumenata koji svjedoče ovom događaju,organizirati skupove,izložbe i okrugle stolove i u doglednoj budućnosti ,obogatiti sadržaje i takođe, pokazati turistima, vezanost općine Bosanska Krupa za brod „Titanik“.Svakodnevno pronalaze nove dokumente.

Uzimajući u obzir činjenicu da je Bosna i Hercegovina na početku dvadestog vijeka važila za nerazvijenu zemlju,pohodom četiri Krupljanina, za poslom, u daleku Ameriku, ovaj cijeli kraj,a posebno općina Bosanska Krupa, može biti ponosna, jer je to još jedno svjedočenje, da su i pored historijskih uvjeta i lošeg ekonomskog stanja u našoj državi, i tada živjeli ljudi naprednih misli,spremni, da se za bolji život, upuste u jedan ovakav poduhvat i lagodniju budućnost potraže daleko,tamo gdje su mogli zaraditi i obezbejditi bolji život svojim porodicama.

Dževada Štancl/Behim Zjakić

Prepuna sala potpisala  autorov naslov „I ja sam iz Srebrenice“

 

(Fikret Hodžič pored knjige napisao se u srca bosanskokrupskih gradjana)

 

U organizaciji mladih iz udružnja „Ujedinjenje-Conventus“ iz Bosanske Krupe upriličena promocija knjige „I ja sam iz Srebrenice“ ,novinara i televizijskog voditelja Fikreta Hodžića.Iz Srebrenice.

Iako je autor ovih aprilskih dana imao dogovorene samo promocije  svoje knjige u Cazinu I Bužimu,na zamolbu mladih bosanskokrupske općine, došao je  i u Bosansku Krupu.Bezuvjetno i bez bilo kakvih posebnih uvjeta.

U Domu kulture ga je dočekalo više sotina onih koji su željeli biti dio predstavljanja knjige, u kojoj je autor opisao svoju bol koju olako nazivaju i sudbinom, a koju je, zahvaljući zločincima morao nositi bez oca, kome, ni do danas, ne zna mjesto bivanja.Mjestu  na kome opominju  i zovu njegove nepronadjene i neobilježene kosti, za koje bi rado i Fikret i njegov brat Redžep koji ga je pratio na promociji, rado dali krv za DNK-analizu,očekujući da će im babo i majčin muž,biti dostojno umezaren sa svojim istosudbinskim Srebrečaninama u Potočarima.

Nije smetalo ,ni mladim i starim, što je jedini mogući termin za dolazak u Bosansku Krupu bio u nedjelju u 21 sat.Nije bilo teško malu salu Doma kulture, u nekoliko minuta proširiti prostorom Gradske galerije, kako bi svi oni koji su došli na promociju, imali svoje mjesto za slušanje riječi o ovoj napisanoj knjizi.Još od farukove takve promocije nije bilo.A obe se ne mogu uporediti posjetom svima organiziranim u Bosanskoj Krupi.

Predstavljanje knjige,ulomci zapisanih bolova i dogadjanja,druženje sa autorom i prommotorom otvorila je još jedan,možda i najhrabriji novi put do srebreničkog bola, zahtjevajući od publike da iz sale Doma kulture u Bosanskoj Krupi, ne odu sa suzama, već osmijehom, kakav  je i sam autor Fikret Hodžić uspio sačuvati, i svojim javnim i profesionalnim radom,vidljivim učiniti, svima onima koji su na bilo koji način stvorili okrutnu priliku, da je,autobiografski,  o njoj-srebreničkoj tragediji, morao pisati jedan mladi čovjek dovoljno okrnjen njenim posljedicama.

Da bi olakšao dušu,da bi ostavio nijemim sve koji su ikad posumnjali  u nemjerljivu bol srebreničkih ubijenih, po nezapamćenom nedjelu,nenadjenih po produžavanju činjena zla do danas,nepokopanih do današnjeg  dana po civilizacijskom i vjerskom adetu,da bi svima koji će nositi Srebrenicu, kao dio svoje svakodnevnice, dodao ješ jednu faktografsku istinu i poučio ih da je najveća pobjeda njegov osmijeh, koji mu nije ukraden, uz sve što je proživio od svoje jedanaeste godine ,sa svojim bratom i majkom,poručujući i za nauk ostavljajući,  da je jedino mjerilo  i smisao života:

-biti drugačiji od svih onih koji su ubijali,sakatili i bili planeri,provoditelji ili egzekutori genocida nad ljudima srebreničkog kraja.I drugih krajeva.

Jasno se ogradjući od njih,Fikret Hodžić,sa svom tegobom života koju je prolazila njegova majka bez glave kuće, dižući svog prvog dječaka i tek rodjenu mušku bebu,u novom gradu u kojem si imao zbirno ime –izbjeglica,a rijeđe vlastito-odlučio se boriti sa sobom,svojima i drugima-osmijehom.Groteskno,ali toliko i bolnije jer je, istinito do srži.

Fikret Hodžić iz Srebrenice,sa zahvalnošću u svojim roditeljima,apostrofirajući jedini pravi put  u životu, kroz njegovanje zdrave i nikad potrebnije porodice i njene tradicijske uloge,kao podsjetnik svima ima  za dar,rečenicu- da sve čovjeku možeš uzeti,ali ne i  osmijeh koji će govoriti da nedužan čovjek,svojim djelom ili svojom djecom i porodicom i kada ga najstrašnije ukloniš iz ovozemaljske ljepote, da ga vodi viša sila, ako je častan, da  ima toliko snage i duše, da posrnule likove iz prošlosti dariva svojim trajanjem,postojanjem,svojim uspjehom,ma koliko za sve to trebalo bolova od onih kojima si samo zbirno ime ili onih koji su samo zbog imena poremetili lijepu porodičnu priču, jedne sasvim obične srebreničke porodice do julskih dana '95-te.

Fikret Hodžić iz Srebrenice je omiljeno televizijsko lice za kojeg ,ko ga ne pozna, nikad niko ne bi rekao da je bilo čim opterećen.

Njegova knjiga je  od prošlog 11. jula u rukama čitalaca kako kaže,najviše zbog duboke njegove,sinovske i  ljudske obaveze, da zapiše svoju individualnu priču.Njegova knjiga je put i da svako napiše svoju priču.Svaki  potočarski nišan je ima.

Fikretova priča nema nišana,ni mezara.Ona obilazi svaki dan svakodnevnicu  u Potočarima i podsjeća na  čekanja Ibrinih, da  sebe nagrade nišanom  i mjestom gdje će putem svoje srebreničke zemlje žutulje, biti najbliži sa dušom onoga kojeg su milion puta poželji u tegobama, ali i  u srećama, u kojima se Ibro radije,ruku na srce, dok je Srebrenicom hodio,nalazio i njima,ne dirajući bilo koga,i težio.

Na Fikretovo „I ja sam iz Srebrenice“ niko,ni Srebreničanin,ni Bosanac i Hercegovac ma kako se zvao,ni svjetski dodirivači srebreničke tužne historije,a ni oni  koji su  ih monstrouzno i krvoločno izvodili iz  srebreničkog rodoslovlja,do sada  nisu  rekli  jednu riječ koja bi Fikretovu  tegobu učinila težom i  koja bi toliko godina poslije dodirnula osoljene,nezarastajuće rane njegove majke,brata ili njega.Bojao se toga.Ali nije niko.

Zato im se Fikret osmjehuje,govori im  bez riječi o želji da pronadje svog oca i  svoje Srebreničane, pa da i njima, u Potočarima, prouči fatihu,da im kaže da nigdje na svijetu,ma ni u Šeheru, nema Srebrenice rodjene.Želi,onako po grumenu zemlje rodne, da sa njima podijeli zahvalnost za život koji je dobio od oca i majke,da im i kaže,ako osjeti da bi ga pitali, kako je njegova majka mogla sve sama, a nije joj to želja bila kada se odlučila poći za Ibru.Osmjehuje se na neposluh vremena koje se odužilo i više od beskrajnog i poručuje ,kako će još malo spremiti se da Ajši priča o babi koji je,eto, nepronadjen, postao i dedo i čije će je  ruke,kad poraste i sazna, grliti iz redova ove knjige,koje je, i za nju napisao njen babo Fikret iz Srebrenice, isti kao njegov babo Ibro ,isto iz Srebrenice.

Takav je život u dva svijeta.Različit,a gotovo isti kad se znaš osmjehnuti.

Promociju u Bosanskoj Krupi vodila je Enesa Kekić,o knjizi svoje utiske govorila je Mirsada Macanović,odlomke je čitala Nermina Mustedanagić.Jedan sasvim novi tekst,novi novinarski zapis zaslužuje recenzija koju je za promociju u Bosanskoj Krupi napisala i pročitala Edina Gerzić.Duboko povezano sa redovima knjige, sa sadejstvom sa mislima pisca i porukom koju je on  želio poslati u one tri tačke sa  „I ja sam iz Srebrenice“.Tako je rekao i Fikret Hodžić.Došla vremena kad je osmijeh osveta.Da mirno spava ko spavati može.

Dževada Štancl

 

Izložbom radova djece i mladih sa posebnim potrebama sa područja općine Bosanska Krupa završen je projekt „Formiranje dnevnog boravka  djece sa posebnim potrebama“  koji je realizovan od strane LAG Una –Sana i općine Bos.Krupa, a preko Udruženja roditelja djece i mladih sa posebnim potrebama „Ada“. Projekt je počeo sa radom  petnaestog juna prošle godine, a za cilj je imao  osigurati optimalni razvitak sposobnosti  razvojno ometene djece  i mladih  prema njihovim razvojnim mogućnostima kroz dnevni boravak i različite kretaivne radionice. Kroz projekt sa štićenicima je realizovano nekoliko posjeta sličnom centru u Bihaću, muzeju kao i jednom od uspješnijih bosanskokrupskih preduzeća, firmi „Krupa-kabine“.

U projektu su aktivno učešće uzeli  edukator Branka Ivanović  i Samir Halilović koji je kreativnim radionicama pokazao roditeljima i djeci  kako se razvoj ove djece može podići na viši nivo.

 

U radu su učestovali i volonteri  koji su radili kako sa štićenicima tokom svih mjeseci trajanja projekta tako i na samoj postavci izložbe.

Projekt koji je prema organizatorima, ali i roditeljima koji su uključili svoju djecu u rad ispunio očekivanja preko LAG UNA-SANA finansirao je UNDP.

 

Prema evidenciji na prostorima općine Bos Krupa ima oko 357 djece i mladih sa invaliditetom 90 % i 100% od čega do 20 godina ima 54 osobe. Od  53 štićenika udruženja „Ada“, 35 % je uključeno u redovni sistem obrazovanja, a 70 % ne ide u školu i boravi kod kuće.

 

Odštampane su i brošure o provedenim aktivnostima i dječijim radovima sa kreativnim radionicama ,a sve što se radilo tokom projekta kao i osnovne informacije o tome kako se i vi možete uključiti i pomoći   ovoj posebnoj djeci  pogledajte  na ,u sklopu projekta, uradjenoj web stranici : udruzenje-ada.com.

Renata Sedić

Vremenska prognoza

Trenutno na portalu

Ko je na portalu: 460 gostiju i nema prijavljenih članova

Kalendar

« August 2018 »
Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

O NAMA

Radio Bosanska Krupa emituje dnevno 17 sati programa.

Ovaj radio svojim signalom sa stereo predajnika snage 1000W pokriva cjelokupnu teritoriju opštine Bosanska Krupa i dijelove opština Bihać, Cazin, Sanski Most, Bužim i Bosanski Novi.

...

FOTO GALERIJA

prirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodaprirodapriroda